Selma je na stolu ostavila telefon otvoren na prevodiocu, pored soli i hljeba. Tomas je donio cvijeće i unaprijed pripremljenu rečenicu koja je, čim ju je izgovorio, zvučala kao zahvalnost za poslovni sastanak. Oboje su se nasmijali. Upoznali su se preko zajedničkih prijatelja, gdje je uvijek neko mogao dopuniti riječ koja nedostaje. Ovo je bila njihova prva večera bez te pomoći, a krompir se već hladio dok su provjeravali kako pitati za vodu.
Tomas je nekoliko mjeseci radio u gradu na projektu za koji mu bosanski nije bio potreban. Selma je govorila dovoljno njegovog jezika za običan razgovor, ali je teško pronalazila riječi kada joj je nešto značilo. Na druženjima je zato djelovala mirnije nego što jeste. Tomas je mislio da je on previše pričljiv. Selma je mislila da njega njena šutnja umiruje. Nijedno nije provjerilo tu malu, privlačnu pretpostavku.
Tokom večere telefon je jednu njegovu rečenicu preveo kao da želi otići što prije. Selma je počela skupljati tanjire. Tomas ju je zaustavio, pokazao na sat i objasnio jednostavnijim riječima da bi volio da veče sporije prolazi. Stajali su nasred kuhinje s istim tanjirom u rukama. Selma ga je spustila i rekla da moraju prestati prihvatati prvi odgovor s ekrana kao konačnu verziju onoga što drugo osjeća.
Počeli su govoriti kraće, ponavljati bez izvinjavanja i smijati se samo greškama koje su oboje razumjeli. Selma mu je rekla da zapravo voli raspravljati i da nije naročito strpljiva kad je umorna. Tomas je priznao da često govori kako bi prikrio nelagodu. Nisu izabrali zajednički jezik te večeri. Izabrali su da pitaju ponovo, čak i kada bi bilo lakše klimnuti i ostati dopadljivi u pogrešnoj ulozi.
Kada se približio kraj njegovog projekta, Selma je direktno upitala želi li nastaviti vezu. Nije prepustila telefonu riječ koju je već dobro znala. Tomas je rekao da želi, ali da ne može obećati trajni povratak u grad. Razgovor je trajao dugo, uz papir, datume i povremeno pretraživanje riječi. Dogovorili su prvi naredni susret, bez pretvaranja kalendara u dokaz da su riješili svaku buduću poteškoću.
Na posljednjoj večeri prije njegovog puta pripremili su isti ručak koji se prvi put ohladio. Ovoga puta telefon je ostao na polici. Tomas je pogrešno izgovorio naziv priloga, a Selma ga ispravila tek kada ju je zamolio. Poslije jela sjedili su blizu, bez potrebe da svaka tišina bude prevedena. Kada je rekao da će mu nedostajati, razumjela ga je odmah. Ipak je zamolila da ponovi, iz razloga koji nije imao veze s jezikom.