Pismo je počinjalo pristojno, a završavalo tvrdnjom da Ivan ne poznaje značenje riječi dom. U križaljci je napisao da je to mjesto na koje se uvijek vraćamo. Čitateljica je pitala šta onda s ljudima koji su svoje domove morali napustiti. Ivan je pismo ostavio kraj šolje. Već dvadeset godina sastavljao je križaljke za mali sedmičnik i navikao na primjedbe zbog zastarjelih naziva riba. Ovo je bilo nešto novo.
Narednog mjeseca ista žena osporila je njegov opis strpljenja. Potpisivala se Ema, bez prezimena, ali je na koverti ostavljala punu povratnu adresu. Odgovorio joj je da kratke definicije ponekad moraju pojednostaviti život. Vratila mu je karticu na kojoj je pisalo da život zbog toga ne postaje jednostavniji. Dopala mu se ta tvrdoglavost. Počeo je čuvati za nju riječi koje su mu zadavale najviše muke, premda joj to nije priznao.
Poslije šest pisama predložio je kafu. Ema je pristala i dodala da neće donijeti rječnik. Imala je pedeset jednu godinu, prodavala opremu za putovanja i govorila mnogo brže nego što je pisala. Ivan je ponio novine, za slučaj da razgovor stane. Ona ih je odmah okrenula na posljednju stranicu i za tri minute pronašla grešku u ukrštenim riječima. Oboje su se nasmijali. Njegov strah od neugodnog početka dobio je poznat oblik.
Onda je razgovor ipak stao. Ema je gledala kroz prozor, a Ivan pokušavao odabrati pitanje koje neće biti ni previše lično ni dosadno. Rekla je da joj se sviđa što nije požurio opisati svoj razvod kao završen zadatak. Zbunilo ga je kako zna da je razveden. Pokazala je na svjetliji krug na njegovoj ruci. Tog jutra prvi put nije stavio prsten koji je još nosio iz navike, iako je već godinu živio sam.
Htio je objasniti sve odjednom. Ema ga je zaustavila samo pitanjem hoće li još kafe. Ostali su sat duže nego što je planirao. Nije morao sažeti bivši brak da bi zaslužio novi razgovor. Kada su izašli, pitao je kako bi ona nazvala to što se upravo dogodilo. Razmislila je, pa rekla da joj treba još podataka. Prvi put nije pokušao iz odgovora izvući sigurniji odgovor.
U sljedećoj križaljci dom je opisao drugačije. Nije poslao Emi primjerak kao dokaz da ju je poslušao, kupila bi ga ionako. Umjesto toga nazvao ju je u četvrtak, bez papira na kojem bi unaprijed uredio rečenicu. Predložio je šetnju u nedjelju. "Može", rekla je. Ta kratka riječ ostala je dovoljno jasna i bez broja slova, crnih polja i rješenja odštampanog na nekoj drugoj stranici.