Dvadeset godina Faris je govorio da ne zna plesati. Na svadbama bi čuvao Azrinu torbu, donosio vodu i čekao da muzika utihne. Ona je s vremenom prestala predlagati kurs. Na vjenčanju njihove rodice, međutim, jedna gošća mu je pružila ruku i on je ustao prije nego što je završila prvu riječ. Okrenuo ju je glatko, bez gledanja u stopala. Azra je ostala sjediti s torbom koju je ovaj put sama držala.

Nije je povrijedilo što je zaplesao. Povrijedila ju je lakoća, način na koji je žena unaprijed znala gdje će stati i kako mu je popravila ovratnik kad su završili. Faris se vratio za sto oznojen i rekao da ga je muzika ponijela. Azra ga je pitala odakle poznaje gošću. Odgovorio je da je prijateljica organizatora. Nije izgovorio njeno ime, iako ga je ona upravo zvala nadimkom koji nikad nije koristio pred njihovim prijateljima.

Kod kuće je Azra pitala kada je naučio plesati. Rekao je da je išao na nekoliko časova radi kondicije. Potom je, nakon dugog razgovora, priznao vezu koja je počela na tom kursu. Nije bilo potrebno pregledati njegov telefon. Sam je opisao dovoljno da ona shvati koliko su dugo četvrtci imali dva različita značenja. Za nju su bili njegove partije bilijara, za njega večeri u kojima nije bio čovjek za kojeg se predstavljalo da ne voli muziku.

Pokušao je reći da se uz drugu ženu osjećao mlađe. Azra je odgovorila da je i ona starila tokom istih godina, samo bez tajnog rasporeda. Nije tražila ime kursa ni fotografije. Tražila je da napusti spavaću sobu i ostavi joj mir do jutra. Sutradan su dogovorili privremeno odvajanje. Porodici nisu ponudili svadbenu priču za prepričavanje. Azra je jednoj prijateljici rekla dovoljno da ne mora kroz sve prolaziti sama, a ostalima samo da trenutno ne žive zajedno.

Dva mjeseca kasnije prijavila se na ples za početnike. Prvi partner bio je nervozan čovjek koji joj je tri puta stao na cipelu i svaki put se iskreno izvinio. Nije u njemu vidjela novi početak ljubavi niti Farisovu zamjenu. Htjela je samo naučiti korak koji je odgađala. Kad je muzika krenula ponovo, podigla je glavu. Refren nije znala napamet, ali joj to nije smetalo. Više nije čekala da nečija tuđa želja odobri pokret koji pripada njenom tijelu i njenoj večeri.