Darija je na sastancima često odgađala pitanje o poslu do druge kafe. Organizovala je sahrane i znala gotovo tačno kojim će putem razgovor krenuti. Neko bi pokušao biti duhovit. Neko bi se sjetio smrti u porodici i pola večeri proveo opisujući tuđu grešku. Jedan muškarac joj je poslije trećeg susreta poslao spisak cijena konkurentske firme, uz pitanje može li za njegovog strica nabaviti povoljniju ponudu. Više se nisu vidjeli.

Irfana je upoznala na kursu keramike. Oboje su upisali početnu grupu, a njena prva zdjela izgledala je kao šešir koji je pregazio bicikl. Irfan je napravio težak, ružan svijećnjak i tvrdoglavo ga odnio kući. Kada ju je pozvao na kafu, pristala je jer joj se sviđalo kako je nosio svoj neuspjeh, pažljivo, objema rukama. Došao je u istoj plavoj košulji čiji je rukav prošle sedmice umočio u glinu.

Pitao je gdje radi prije nego što je konobar donio narudžbu. Darija je odgovorila i već udahnula da preuzme razgovor. Irfan je klimnuo. Zatim je pitao sviđa li joj se posao. Nije tražio najneobičniju sahranu, niti je spomenuo nekoga kome će uskoro trebati pomoć. Rekla je da joj odgovara biti korisna ljudima kada im je teško razmišljati, ali da poslije napornog dana ponekad želi slušati potpuno glupu muziku.

"Koliko glupu?" pitao je. Darija je navela pjesmu zbog koje bi pred prijateljima vjerovatno tvrdila da sluša radio slučajno. Irfan je odmah znao refren. Otpjevao ga je tiho, netačno, s pogrešnom posljednjom riječju. Ona ga je ispravila prije nego što je uspjela suzbiti smijeh. Razgovor se nastavio o muzici, groznim jaknama iz mladosti i njenom neuspjelom pokušaju da nauči voziti rolere. Nije mogla zapamtiti kada je posljednji put nekome ispričala tu priču.

Na izlasku je zazvonio njen poslovni telefon. Pogledala je ime kolegice i kratko odgovorila, potvrdivši vrijeme sutrašnjeg dolaska. Irfan je sačekao, držeći vrata. Darija je sama počela objašnjavati zašto ljudi zovu i navečer. Prekinula se kada je shvatila da je niko nije optužio. "Ne moraš mi polagati račun za jedan poziv", rekao je. Ponudio joj je ruku jer je ispred ulaza bila lokva, a ona ju je zadržala i kada su prešli na suhi dio trotoara.

Kod kuće ga je pozvala da pita je li ozbiljno mislio da svoj svijećnjak izloži u dnevnoj sobi. Poslao joj je fotografiju ružnog predmeta pored uredno složenih knjiga. Darija je na praznom papiru nacrtala još ružniju zdjelu koju je željela napraviti sljedeće sedmice. Ujutro je čeka težak radni dan. Večeras je birala boju za nešto što neće biti korisno nikome, osim možda njima dvoma.