Razglednica je prikazivala more tako plavo da je Adnan pomislio kako ga je neko naknadno obojio. Adresa je bila njegova, ime nije. Pisalo je da se pošiljateljica dobro odmara i da je na putovanju konačno prestala kupovati suvenire ljudima koji ne vole putovati. Adnan je okrenuo karticu nekoliko puta, tražeći potpis dovoljno čitak da pomogne. Našao je samo ime Lana i mali crtež sunčanih naočala pored mrlje od kafe.
Odnio je razglednicu u poštu. Radnica je prepoznala da je broj ulice zamijenjen s brojem stana i rekla da će pokušati ispraviti dostavu. Sedmicu kasnije na njegovim vratima pojavila se žena sa istom razglednicom. Bila je namijenjena njenoj tetki, koja je upravo doputovala u posjetu i pogrešno izdiktirala adresu. Lana je donijela čokoladu da zahvali što nije bacio karticu. Adnan je rekao da je želio saznati ko su ljudi kojima ne treba kupovati suvenire, jer i sam pripada toj vrsti.
Razgovor na vratima trajao je dovoljno dugo da im komšinica ponudi da barem sjednu. Lana je priznala da joj je dosadilo putovanja pretvarati u dokaz zanimljivog života. Radila je previše da plati odmore s kojih se vraćala umornija. Adnan je živio u istom kvartu cijeli život i nije se time ponosio niti stidio. Volio je otići negdje ako ima dobar razlog, a ove godine razlog je bila sestrina nova beba u drugom gradu.
Izašli su na kafu nekoliko dana kasnije. Lana je očekivala da će je nagovarati da manje putuje. Umjesto toga pitao je gdje joj je bilo mirno. Dugo je razmišljala, pa opisala jednu običnu klupu iza autobuske stanice, daleko od mjesta koja je fotografisala. Adnan joj je pokazao sličnu klupu u njihovom gradu, zaklonjenu od saobraćaja. Sjedili su tamo dok se nije smračilo i podijelili čokoladu koju je donijela njemu, oboje uprljanih prstiju jer se počela topiti.
Narednog mjeseca otputovala je ponovo, ovaj put samo na nekoliko dana i bez ispunjenog rasporeda. Poslala mu je razglednicu sa ispravnom adresom. Na poleđini je pisalo da bi mu se svidjela supa u malom restoranu pored luke i da mu ništa nije kupila. Adnan je sačuvao karticu na polici. Kad se vratila, pozvao ju je da zajedno skuhaju tu supu, iako nijedno nije znalo recept. Ispala je drugačija od originala, ali im je ostalo dovoljno za ručak sutra, što je oboma izgledalo kao dobar razlog da se ponovo vide.