Moj prvi brak trajao je osam mjeseci. Završio je davno, bez djece i bez stvari koje su nas nastavile vezivati. Godinama sam ga spominjala samo kada je bilo potrebno, a zatim sam prestala procjenjivati potrebu i počela se ponašati kao da se nije desio. Kad me Faris na početku veze pitao jesam li se ikada udavala, rekla sam da nisam. Nije me pritiskao. Jednostavno sam izabrala priču u kojoj ne moram objasniti vlastitu nekadašnju pogrešku.
Nisam mislila da će veza postati ozbiljna. To je bila prva od mnogih rečenica kojima sam kasnije opravdavala odgađanje. Onda je postala ozbiljna, pa sam govorila sebi da nije pravi trenutak za tako nevažnu stvar. Prijateljica koja je znala pitala me jednom zašto krijem. Rekla sam da imam pravo na privatnost. Imala sam, ali Farisu nisam rekla da o tome ne želim govoriti. Dala sam mu izričit netačan odgovor i pustila da na njemu gradi svoje razumijevanje moje prošlosti.
Kad je počeo spominjati brak, radovala sam se i istovremeno osjećala težinu svakog njegovog prvog puta. Govorio je da oboje tek učimo kako se planira vjenčanje. Ja sam znala sitnice koje nisam mogla objasniti bez izmišljanja tuđih iskustava. Jedne večeri pokazao mi je jednostavan prsten koji mu se sviđa. Nisam ga još ni stavila na ruku kad sam shvatila da ne mogu pristati na novi početak tako što ću ponovo izbrisati stari.
Rekla sam mu sve, onoliko koliko se ticalo braka i moje laži, bez pretvaranja bivšeg muža u lošeg čovjeka da bih sebi olakšala. Faris je dugo šutio. Nije ga najviše povrijedilo što sam bila udata, nego koliko sam puta poslije ponovila priču u kojoj nisam. Pitao je zašto sam odlučila da je osoba koja bi me zbog toga odbacila. Morala sam priznati da sam svoj stid stavila u njegova usta prije nego što je išta rekao.
Odložili smo planove za vjenčanje. Nije tražio da upozna bivšeg muža niti istraži sve detalje. Tražio je vrijeme da ponovo vjeruje običnom odgovoru. Meni je bilo teško ne požurivati ga tvrdnjom da brak ništa nije značio. Značio je, jer sam u njemu živjela, pogriješila i nešto naučila. Njegova kratkoća nije bila dozvola da se pravim kako ni moja kasnija laž nema trajanje.
Još smo zajedno. Prsten nismo kupili tada, a ne nosim ga ni sada kao dokaz da je sve popravljeno. Nedavno sam Farisu ispričala smiješan događaj iz tog davnog stana. Prvi put nisam promijenila osobe ni mjesto kako bi se uklopili u prihvatljiviju verziju mene. Slušao je i nasmijao se. Prošlost nije postala lijepa, ali je napokon prestala zahtijevati novu laž svaki put kada nešto iz nje poželi ući u razgovor.