Tanja je prostor pogledala tri puta prije nego što je potpisala najam. Nije bio savršen, ali muž Boran uvjeravao ju je da je lokacija odlična za njen studio za obuku odraslih. Govorio je da vlasnika poznaje kao poštenog čovjeka i da bolju ponudu neće brzo pronaći. Tanja je vjerovala vlastitoj procjeni, ali je njegovo insistiranje pomoglo da pređe preko vlage uz prozor i većih mjesečnih troškova.
Nakon otvaranja, vlasnik je navratio s cvijećem i usput upitao je li Boran zadovoljan svojim dijelom dogovora. Tanja je pitala na šta misli. Čovjek je zbunjeno objasnio da mu je platio proviziju za preporuku zakupca. Nije znao da Tanja i Boran imaju zajednički novac niti da ona o isplati ništa nije čula. Mislio je da rade kao poslovni tim. Tanja je cvijeće ostavila u sudoperu jer nije mogla tražiti vazu dok joj se razgovor vrti u glavi.
Boran je kod kuće priznao uplatu, ali tvrdio da to ništa ne mijenja. Prostor bi joj preporučio i bez novca. Tanja ga je pitala zašto onda nije rekao da ima korist od njene odluke. Nije tražila da suprug nikada ne zarađuje kroz poznanstva. Tražila je da zna kada njegov savjet nije potpuno odvojen od vlastitog interesa. Boran je odgovorio da bi odbila prostor samo zato što je on nešto dobio. Nije primijetio da time priznaje koliko je namjerno upravljao informacijom.
Tanja je odlučila ostati u prostoru jer bi nova selidba bila skupa, ali je od vlasnika tražila da popravi dogovorene nedostatke. Nije mu pripisivala laž za koju nije znao. S Boranom je otvorila razgovor o novcu koji je sakrio i o drugim preporukama koje joj je ranije davao. Nije našla još takvih isplata, ali nije ni pokušala provjeravati svaki njegov razgovor. Rekla je da brak ne može postati stalna poslovna istraga.
Proviziju je vratio nakon razgovora s vlasnikom, bez traženja da Tanja zbog toga odmah zaboravi sve. Ipak se mjesecima ljutio kada bi savjet potražila drugdje. Ona mu je svaki put objašnjavala da povjerenje ne vraća time što se ponovo osloni isključivo na njega. Posao je napredovao sporije od očekivanog, pa su imali još mnogo prilika da razgovaraju bez brzih tvrdnji da on zna najbolje.
Kada je birala novu opremu, Boran joj je poslao preporuku prijateljeve firme. U prvoj rečenici jasno je napisao da bi za prodaju dobio naknadu. Tanja je zahvalila, uporedila ponude i izabrala drugu firmu. Za večerom nije bilo svađe. Boran je pitao je li oprema stigla na vrijeme. Tanja je odgovorila da jeste i ispričala kako su je polaznici koristili, razgovarajući prvi put nakon dugo vremena o svom poslu bez skrivene cijene iza njegovog interesa.