Tarik je preko stola gurnuo papir na kojem je isprobavao tekst pozivnice. Uz moje ime napisao je svoje prezime, lijepim slovima kakva koristi samo kad nešto treba biti svečano. Gledala sam u papir duže nego što je očekivao. Bili smo zajedno četiri godine, oboje razvedeni, dovoljno odrasli da nam vjenčanje bude malo i bez pozajmljenih običaja. Ipak, o tom dijelu nije pitao. Pretpostavio je da će mi biti drago.
Rekla sam da ne namjeravam mijenjati prezime. Nije se odmah naljutio, ali je prstom prešao preko napisanog reda kao da provjerava grešku. Moje sadašnje prezime bilo je iz prethodnog braka. Tarik je to znao, kao što je znao da s bivšim mužem razgovaram samo o stvarima koje još moramo završiti. Kazao je da mu je čudno započeti brak dok se ja i dalje predstavljam imenom drugog čovjeka.
Odvela sam ga naredne subote na mali sajam rukotvorina gdje sam izlagala platnene torbe. Nije to bio dokaz koji sam unaprijed režirala. Trebao mi je pomoćnik da ponese stalak. Ljudi su prilazili, prepoznavali moj potpis na etiketi, raspitivali se za ranije narudžbe. Jedna žena donijela je torbu staru deset godina da pokaže kako je još koristi. Tarik je držao stalak i slušao moje prezime u rečenicama u kojima bivši muž nije postojao.
Na povratku sam mu rekla da pod tim imenom imam posao, prijateljstva, greške i skoro polovinu svog života. Nekad je došlo od čovjeka za kojeg sam bila udata. Sada je i moje, oblikovano onim što sam sama radila. Tarik je priznao da mu promjena izgleda kao vidljiv znak da je važniji od prethodnika. Bilo mi je teško čuti koliko se još takmiči s osobom s kojom ja više ni ne dijelim sto.
Nisam ga ismijala zbog nesigurnosti. Pitala sam kakav mu znak zaista treba. Rekao je da ponekad strahuje kako samo popunjava slobodno mjesto u već uređenom životu. Razgovarali smo o budućem domu, putovanju koje oboje želimo i vikendima koje nećemo prepuštati poslu. Neke planove nismo nikada izgovorili upravo zato što smo se smatrali dovoljno zrelim da ih drugo samo razumije.
Na novoj pozivnici stajala su naša puna imena. Tarik je dodao malu narandžastu tačku između njih jer je rekao da praznina izgleda prevelika. Dopustila sam mu tu estetsku brigu. Na vjenčanju me nije predstavio kao svoju novu gospođu. Rekao je jednostavno da mu je drago što sam izabrala njega. Odgovorila sam da mi je drago što sam izbor mogla napraviti kao osoba koja sam već bila.