U redu za potpisivanje stajala sam gotovo sat vremena. Pisac je morao krenuti na put, a ispred mene je ostalo još deset ljudi. Organizator nam se izvinio. Kupila sam knjigu i otišla kući bijesna zbog izgubljenog poslijepodneva. Suprugu je sutradan bio rođendan. Mjesecima je pričao kako bi volio upoznati tog čovjeka. Ja sam mu prethodne sedmice rekla da imam poseban poklon, glasom koji je već obećavao više od obične knjige.
Nisam planirala krivotvoriti potpis dok nisam otvorila prvu stranicu. Našla sam fotografiju jedne posvete i pokušala prepisati samo ime, iz radoznalosti, govorila sam sebi. Dodala sam nekoliko toplih riječi za Emira. Kad se tinta osušila, stavila sam papir za zamotavanje preko stola. Nisam bila dobra u oponašanju rukopisa. Računala sam da ljubav prema poklonu neće ostaviti dovoljno mjesta za pažljivo gledanje.
Emir je knjigu pokazivao svima. Najviše mu se dopadala rečenica o ljudima koji pronalaze vrijeme za čitanje. Napisala sam je misleći na njega kako čita u autobusu, s torbom prikliještenom između nogu. Bilo mi je drago što ga je dirnula, a onda me zaboljelo što zahvalnost pripada nepoznatom čovjeku. Nisam imala pravo na tu povrijeđenost. Ipak sam je osjećala i zbog nje izbjegavala svaki novi razgovor o poklonu.
Na proljeće je pisac ponovo došao u grad. Emir je odlučio ponijeti knjigu i zahvaliti mu. Predložila sam da kupi novi roman, da ne smeta starim pričama. Nije razumio zašto bi zahvalnost nekome smetala. Gledala sam ga kako briše prašinu s korica i shvatila da ću ga pustiti da se osramoti kako bih sačuvala svoju malu ulogu pažljive supruge. Tada sam mu rekla ko je napisao posvetu.
Spustio je knjigu na stol. Prvo je pitao je li i pisac dolazio prošle jeseni. Bila je to jedina istina koju sam mogla lako potvrditi. Zatim je pročitao rečenicu o vremenu za čitanje. Rekao je da bi mu značila da sam je potpisala vlastitim imenom. Nisam pokušala objasniti kako sam ga htjela usrećiti. Upravo je izgledao kao čovjek kojem je neko poklonio tuđu sreću na posudbu, pa došao po nju.
Na novu promociju otišao je sam. Kupio je knjigu bez posvete, jer mu se nije stajalo u redu. Moju je zadržao, ali je neko vrijeme nije čitao. Kasnije me zamolio da ispod lažnog potpisa napišem datum i svoje ime. Nisam to shvatila kao oprost koji zatvara stvar. Napisala sam ih uredno. Prvi put je taj poklon sadržavao nešto što nisam morala braniti dodatnom pričom.