Vesna je gasila svjetla uvijek istim redom. Prvo ona iznad časopisa, zatim dva reda kod prozora, pa lampu na stolu za kojim je Emil čitao novine. Njemu nikada nije morala reći da je vrijeme. Složio bi stranice po brojevima, podigao šešir i sačekao da ona obuče kaput. Zajedno bi stigli do raskrsnice. Tu je svako skretao na svoju stranu.

Tri godine takvih večeri stale su u jednu rečenicu kada mu je rekla da ide u penziju. Emil je odgovorio da će joj biti lijepo. Ona je rekla da se nada. Nijedno nije spomenulo raskrsnicu.

Posljednje radne sedmice kolege su pripremale tortu. Vesna je uređivala ostavštinu običnih sitnica: rezervni ključ ormara, spisak neispravnih utičnica, uputstvo za prozor koji se zatvara samo ako ga prvo malo podigneš. Među papirima je našla Emilov zahtjev za člansku kartu. Imao je broj telefona. Držala je obrazac u ruci nekoliko sekundi, zatim ga vratila. Nije htjela koristiti njegovu prijavu kao lični imenik.

U četvrtak je došao kasnije nego obično. Vesna mu je pokazala poziv za malu oproštajnu proslavu. Rekao je da ne može, jer petkom vodi brata na redovni pregled. Znala je za brata, kao i za vrt koji Emil nije uspijevao okopati. On je znao da je ona udovica i da se boji praznih jutara. Ipak, pitanje o običnoj subotnjoj kafi činilo se većim od svih tih razgovora.

"Nisam te pozvala samo zbog torte", rekla je dok je vraćao novine. Emil je skinuo naočale. Vesna je pogledala u njih, u jednu labavu ručicu koju je stalno pritezao noktom. Nastavila je da bi ga voljela vidjeti i kada više ne bude radila ovdje. Nije dodala objašnjenje o usamljenosti. Nije se našalila da ublaži ono što je upravo rekla.

Emil je iz džepa izvadio papir s adresom male prodavnice sjemena. Subotom je išao tamo, pa na kafu u susjedni lokal. Pitao je želi li doći. Zapisao je svoj broj na poleđini, sporije nego što je trebalo, i pružio joj papir.

Njene posljednje večeri u biblioteci otišli su ranije. Nova kolegica ostala je zaključati. Na raskrsnici je Vesna zastala iz navike, ali ju je Emil podsjetio da treba kupiti limun za tortu. Krenuli su istom ulicom. Dok je birala voće, on je držao njenu torbu, a ona je prvi put primijetila koliko joj je jedna ruka odjednom slobodna.