Poruku je pročitala u autobusu, vraćajući se s dodjele nagrade na koju nije došao. Marko je napisao da je pogriješio, da njen posao zaslužuje istu pažnju kao njegov i da će ubuduće prestati stavljati tuđe sitne zahtjeve ispred njihovih dogovora. Tamara je plakala od olakšanja. Tri godine pokušavala je objasniti upravo to, bez uspjeha koji bi trajao duže od jednog vikenda.
Navečer mu je rekla koliko joj znači dio o tome da ne želi više biti osoba koja uvijek razumije. Marko je zastao. Pitao je na koji dio misli. Tamara mu je pokazala ekran. Počeo je govoriti općenito o ljubavi, vremenu i obavezama. Nije zvučao kao čovjek koji je nekoliko sati ranije napisao tako precizne rečenice. Pitala ga je jednostavno je li poruku sastavio sam.
Zamolio je prijatelja da mu pomogne. Prijatelj je inače pisao govore za druge ljude i znao je pogoditi ton. Marko mu je poslao kratko objašnjenje svađe, a on vratio gotov tekst. Nije bilo prve verzije koju je Marko napisao svojim riječima. Samo je prekopirao odgovor i dodao njeno ime na početku. Mislio je da je važno da izvinjenje bude dobro napisano.
Tamara nije bila ljuta što je potražio pomoć s riječima. Ponekad ih ni sama nije pronalazila. Pitala je, međutim, šta namjerava uraditi drugačije narednog petka, kada je imala javno predstavljanje projekta. Rekao je da će pokušati doći. Sve se vratilo na isto obećanje koje je poruka trebala zamijeniti konkretnim postupkom. Tamara je spustila telefon licem prema stolu.
Nisu odmah raskinuli. Zamolila ga je da joj nekoliko dana ne šalje nove poruke izvinjenja. U petak je došla na predstavljanje sama. Marko se pojavio prije početka, s isključenim zvukom na telefonu. Ostao je do kraja i pomogao složiti stolice, bez najave da je upravo učinio nešto veliko. Ona mu se zahvalila kao i drugim ljudima koji su pomogli.
Poslije su hodali do stanice. Rekao je da se stidio što nije imao izgovor koji dobro zvuči, pa je tražio lijep način da to sakrije. Tamara je rekla da joj taj ružni odgovor znači više od ranije poruke. Nije znala hoće li biti dovoljno da ostanu zajedno. Kada je autobus stigao, pustila je prvi da ode. Razgovor koji su napokon vodili nije stao u unaprijed pripremljeni tekst.