U salonu za namještaj Lana je s Borisom birala sto za njihov budući stan. On je govorio o broju gostiju, ona o boji drveta. Boris je imao uspješnu firmu, blag glas i naviku da joj ostavi posljednju riječ. Trebali su se zaručiti čim završe kupovinu stana.

Kroz bočni ulaz stigao je fotograf Davor, njen povremeni ljubavnik. Nije znao za Borisa. Vidio ju je kraj uzorka tkanine, prišao s osmijehom i poljubio je kao čovjek koji ima pravo na poznatu nježnost. Lana mu je uzvratila prije nego što je pogledom stigla do Borisa.

Boris je spustio katalog. Ona je brzo objasnila da se Davor tako pozdravlja s prijateljima. Zvučalo je loše čim je izgovorila. Davor se odmaknuo, shvativši da je pretvoren u čovjeka s neobičnim običajima. Rekao je da će ih ostaviti i izašao prije nego što je uspio pitati bilo šta drugo.

Te večeri Lana je Borisu ponudila uredniju verziju. Davor je stari prijatelj, zbunjen, možda još zaljubljen. Ona ga ne želi povrijediti. Boris je slušao i postavio samo jedno pitanje: zna li taj prijatelj da su ona i Boris zajedno. Rekla je da zna. To je bila nova laž, izgovorena da zaštiti prethodnu.

Dva dana kasnije muškarci su se sreli na otvaranju izložbe. Boris je prišao Davoru bez prijetnje. Razgovarali su kratko, dovoljno da otkriju kako nijedan ne živi u vezi koja mu je opisana. Kada je Lana stigla, obojica su stajala kraj prozora, s izrazima koji nisu ostavljali prostor novoj improvizaciji.

Očekivala je svađu. Umjesto toga Boris joj je vratio ključ i rekao da zaustavlja kupovinu. Davor je pitao hoće li konačno govoriti u vlastito ime, bez predstavljanja njegovih namjera. Priznala je da joj je s jednim bilo sigurno, a s drugim uzbudljivo. Nikada nije pitala pristaju li na takav raspored.

Nije ostala ni s jednim. Mjesecima kasnije, kad je prijateljica pokušala od cijelog događaja napraviti priču o dvojici ljubomornih muškaraca, Lana ju je zaustavila. Nisu se takmičili. Povukli su se. Ta činjenica ju je boljela, jer joj nije dopuštala da se smatra nagradom oko koje su drugi izgubili razum.

Kupila je mali sto za vlastiti stan, polovan i izgreban. Za njim je jednog jutra napisala dva izvinjenja, bez zahtjeva za odgovor. Poslije je skuhala kafu i sjela kraj prozora. Po prvi put nije čekala poruku koja će potvrditi da je dovoljno poželjna da joj se oprosti sve što nije rekla.