Dino je Tariku svake nedjelje donosio isti sok od višnje, kao da se bliskost može potvrditi vjernošću jednoj etiketi. Bili su zajedno godinu dana. Tarik je poznavao njegov raspored, omiljeni doručak i način na koji zaspi prije kraja filma. Nije poznavao gotovo nikoga iz njegovog života. Dino je govorio da je privatna osoba i da prijatelji uglavnom žive daleko. Tarik nije želio tražiti javne objave kao dokaz ljubavi, pa je prihvatao objašnjenje.
Na koncertu je slučajno upoznao Dininu prijateljicu Sanju. Kad je rekao svoje ime, prepoznala ga je kao čovjeka kojem Dino nedjeljom pomaže s poslovnim planom. Pitala je ide li napokon bolje njegovoj firmi. Tarik nije imao firmu. Radio je kao prevodilac u jednoj agenciji i nikada od Dine nije tražio pomoć za posao. U buci pred početak koncerta samo je rekao da je došlo do zabune i otišao po vodu koju nije želio.
Sutradan je Dino donio sok. Tarik ga nije otvorio. Pitao je zbog čega je svaka nedjelja dobila izmišljenu svrhu. Dino je priznao da većina prijatelja ne zna da su zajedno. Neki znaju da voli muškarce, drugi ne, a on se bojao izgubiti urednu sliku svog života. Tarik nije tražio da objasni identitet svim ljudima prije nego što bude spreman. Tražio je da ne laže njemu o tome kakvo mjesto ima i da ga ne pretvara u projekat radi kojeg se izvinjava što kasni.
Razgovarali su dugo. Dino je rekao da će odmah svima poslati poruku, očajan da spriječi rastanak. Tarik je odbio takvu predstavu. Nije želio postati razlog za objavu koju će Dino kasnije doživljavati kao prisilu. Trebalo im je da odvojeno razmisle šta stvarno mogu ponuditi. Dino je otišao, a boca je ostala neotvorena. Tarik je ostatak popodneva proveo kod sestre, govoreći manje nego obično, zahvalan što tamo ne mora objašnjavati ni svoje ime ni pravo da bude tužan.
Nakon mjesec dana Dino ga je pozvao na kafu sa Sanjom i rekao joj jasno ko je Tarik. Nije time riješio sve, niti je Tarik obećao nastavak veze. Ipak je došao. Razgovarali su o koncertu, poslu i filmu koji su obojica propustili do kraja. Na odlasku Dino ga nije zvao kolegom. Tarik je osjetio i toplinu i oprez. Još nije znao hoće li ostati, ali prvi put je mogao odlučivati o odnosu koji pred njim ne mijenja naziv čim neko drugi uđe u sobu.