Selma je na sastanak kluba došla s knjigom u kojoj nijedna stranica nije bila savijena. Kad su stigli do njenog mišljenja, rekla je da je nije pročitala. Nakon operacije oka sitna slova brzo su joj izazivala bol, a audio izdanje nije postojalo. Nije željela da ostali nagađaju zašto je tiha. Bibliotekar Boris ponudio je da sljedeći izbor bude dostupan u većem fontu, pa je razgovor nastavio bez sažaljenja.

Naredne sedmice našla ga je kako snima prvo poglavlje iste knjige. Radio je to za malu grupu članova kojima je čitanje bilo otežano, uz dogovorenu dozvolu izdavača. Snimak je prekidao svaki put kad bi kihnuo. Selma je predložila da ona uređuje pauze i označava greške. Prije penzije radila je u radijskoj režiji. Boris joj je odmah pomjerio stolicu do računara, očigledno zadovoljan što je dobio nekoga ko zna više od njega.

Radili su četvrtkom, poslije zatvaranja. Boris je čitao prebrzo kad bi se uzbudio, a Selma ga zaustavljala lupkanjem olovke. U jednom poglavlju junak je zaprosio ženu tako nespretno da su morali snimati pet puta zbog smijeha. Boris je rekao da bi on vjerovatno bio gori. Selma mu je odgovorila da ne postoji takmičenje, pa primijetila kako je prestao okretati stranicu.

Bio je udovac šest godina. Ona se razvela davno, bez želje da ostatak života provede objašnjavajući razloge. Njihovi razgovori polako su izašli iz knjige, ali Boris nikada nije pitao da li joj treba pratnja do kuće dok ga sama nije zamolila jedne kišne večeri. Držao je kišobran previsoko, kao čovjek koji dugo hoda sam. Selma mu je spustila ruku i približila se dovoljno da oboje ostanu suhi.

Kada joj se vid oporavio, objavila je da može ponovo čitati obična slova. Boris se obradovao, a potom naglo utihnuo. Na sljedećem snimanju pripremio joj je zahvalnicu za pomoć. Selma ju je pročitala i upitala znači li to otkaz. Zbunio se. "Mislio sam da sad više ne moraš dolaziti." Odgovorila je da od početka nije morala. Ostavila je zahvalnicu na sto i predložila večeru nakon posljednjeg poglavlja.

Završili su knjigu u devet i dvadeset. U restoranu Boris nije znao gdje da stavi slušalice koje je slučajno ponio oko vrata. Selma ih je odložila pored svoje torbe. Govorila mu je o putovanju koje planira, a on o vikendici koju želi prodati. Nijedno nije ponudilo da odustane od vlastitih planova. Kad je stigao desert, zamolio ju je da pročita naziv koji nije razumio. Pročitala ga je naglas, polako, uživajući u njegovom osmijehu.