Kada joj je Damir prvi put otpjevao pjesmu, Nađa je plakala. Nije bila naročito složena, nekoliko akorda i stih o ženi koja ostavlja prozor otvoren čak i zimi. Nađa je upravo takva bila. Rekao je da ju je napisao nakon njihove prve noći razgovora, kada su do jutra sjedili u njenoj kuhinji. Pjesmu je čuvala kao nešto što ne treba dijeliti sa svakom publikom.
Godinu kasnije nastupali su zajedno u malom klubu. Nađa je otpjevala tu pjesmu, uz njegov pristanak, i spomenula da je napisana za nju. Poslije koncerta prišla joj je žena po imenu Iva. Izgledala je oprezno, ne podrugljivo. Rekla je da je istu pjesmu dobila prije pet godina, zajedno s istom pričom o otvorenom prozoru.
Nađa je prvo pomislila da Iva želi pokvariti večer. Damir joj je ranije govorio o ljubomornoj bivšoj. Ali Iva nije tražila razgovor s njim, niti obećala otkriti još tajni. Poslala joj je stari snimak nastupa, javno objavljen godinama prije njihovog upoznavanja. Na snimku je Damir izgovorio Ivin nadimak i posvetio joj pjesmu. Kasnije se javila još jedna žena, bez zahtjeva da iko stane na njenu stranu.
Damir je rekao da umjetnici stalno prepravljaju vlastiti materijal. Nađa je znala da je to tačno. Nije ga optuživala što je koristio iste akorde. Pitala je zašto je svakom prozoru dao drugo ime i tvrdio da pjesma nikada prije nije postojala. On je odgovorio da je u svakom trenutku osjećao ono što pjeva. Njoj to nije objašnjavalo zašto je morao izmisliti datum nastanka da bi osjećaj zvučao posebnije.
Nije bilo paralelne veze koju je mogla dokazati niti joj je bila potrebna nova istraga. Ono što je znala već je promijenilo njihovu bliskost. U narednim razgovorima primijetila je koliko često koristi iste lijepe rečenice da preskoči neugodno pitanje. Kada je rekla da želi pauzu, otpjevao joj je refren, polušaljivo. To je bio trenutak kada je odlučila završiti odnos.
Nastavili su profesionalno odvojeno. Nađa je pjesmu izbacila s repertoara, ne zato što više nije vrijedila nego zato što je nije mogla pjevati bez slušanja tuđe priče ispod svoje. Počela je pisati vlastite tekstove, lošije u početku, s previše riječi i premalo zraka. Na jednom nastupu zaboravila je stih i jednostavno rekla publici da ga je zaboravila. Nasmijali su se i sačekali. Prvi put joj je nesavršen trenutak zvučao iskrenije od savršene posvete.