U zajedničkoj kuhinji Zora je rezala luk, a Petra brojala porcije. Jedna je radila brzo i neuredno, druga sporo i precizno. Svake srijede pripremale su obroke za ljude iz naselja koji su se unaprijed prijavili. Nisu znale mnogo jedna o drugoj osim da Zora pije previše kafe, a Petra uvijek donosi svoju pregaču jer joj smeta kratka vrpca na zajedničkim.
Zora je imala pedeset godina i nakon razvoda živjela sama. Petra je bila šest godina mlađa, nikada udata, s majkom koja je svako njeno prijateljstvo tumačila kao čekanje pravog muškarca. U kuhinji nije morala objašnjavati privatni život. Dovoljno je bilo znati koliko krompira ide u lonac. Privuklo ju je što Zora sluša bez brzih pitanja, kao da tuđa tišina nije praznina koju treba popuniti.
Jedne srijede Zora se nije pojavila. Poslala je kratku poruku da je umorna i da će doći sljedeće sedmice. Petra je uhvatila sebe kako priprema dodatnu porciju za nju, pa zastala. Nije znala smije li se javiti izvan njihovog rasporeda. Na kraju je napisala da ima viška supe i da je može ostaviti pred vratima ako Zora želi. Dobila je odgovor: želi supu, ali još više društvo.
Kod Zore je stan bio neuredan, zavjese zatvorene, a televizor bez zvuka. Bio je datum njenog razvoda, godišnjica koju nije očekivala da će i dalje osjećati u tijelu. Petra nije otvorila zavjese niti počela čistiti. Sjela je, nasula supu u dvije zdjele i pitala želi li razgovarati ili gledati nešto glupo. Gledale su lošu komediju, a Zora joj je pred kraj naslonila glavu na rame.
Sljedeće sedmice obje su bile nespretne u kuhinji. Petra je tri puta prebrojala iste posude. Zora je konačno predložila da izađu poslije smjene, kao dvije žene koje se sviđaju jedna drugoj, ne kao radnice koje provjeravaju zalihe. Petra je rekla da joj treba malo sporiji početak. Zora je pristala bez glumljenja da joj ništa nije važno.
Počele su šetnjama, pa večerama, pa malim putovanjem na koje nijedna nije nosila pregaču. Petra je majci rekla za vezu kada je sama odlučila da je spremna. Razgovor nije bio lak i nije završio potpunim prihvatanjem. Zora je slušala poslije, ne tražeći da postane dokaz ničije hrabrosti. U kuhinji su i dalje rezale luk i brojale porcije. Jedne večeri Petra je ugasila svjetlo i provjerila vrata, a Zora je čekala napolju. Prvi put ključevi nisu značili još jednu obavezu, nego kraj smjene nakon koje obje imaju kamo zajedno otići.