Kad je Nevena podigla glas, Luka je posegnuo za jaknom. To je bio njegov stari način da spriječi veći sukob: izaći, hodati, vratiti se kad mu se riječi smire. Nevena je vidjela nešto drugo. Čovjek odlazi usred važnog razgovora, ostavlja je s vlastitim bijesom i porukom da se njen glas ne može podnijeti. Stala je pred vrata, ne da ga fizički zaustavi, nego da upita hoće li se uopće vratiti.
Svađa je počela zbog običnog dogovora koji su oboje različito zapamtili. Trebali su pomoći prijatelju pri selidbi, a Nevena je mislila da je to popodne koje su sačuvali za sebe. Umjesto da provjere poruke, počeli su govoriti o svim ranijim situacijama u kojima ih drugo navodno ne sluša. Za deset minuta selidba je nestala iz razgovora. Ostali su samo njihovi najgori strahovi, izgovoreni kao pouzdane činjenice o drugoj osobi.
Luka je rekao da mu treba zrak. Nevena je odgovorila da njoj treba odgovor. Stajali su u hodniku, oboje uvjereni da traže nešto razumno. Onda je Luka spustio jaknu i uzeo papir s kuhinjskog stola. Napisao je da želi nastaviti razgovor, da ne odlazi iz veze i da će se vratiti za pola sata. Nije to bilo ljubavno pismo kakvo se čuva među uspomenama. Rukopis je bio ružan, a jedna riječ precrtana.
Nevena je pročitala i odmakla se. Dok je hodao, Luka nije pripremao bolji napad. Pokušao je shvatiti šta može reći bez tvrdnje da je ona uvijek ista. Nevena je kod kuće sjela, popila vodu i prestala slati poruke koje bi ga držale u svađi i na ulici. Nije joj bilo lako. Ipak, papir je ležao na stolu kao konkretan dogovor koji se može provjeriti, ne obećanje da se nikad više neće posvađati.
Vratio se kada je rekao. Prvo su riješili selidbu. Zatim su razgovarali o tome šta svakome znači prekid rasprave. Nevena nije tražila da Luka ostane dok ne izgubi kontrolu nad glasom. On nije tražio da ona mirno čeka neograničeno. Dogovorili su način da pauza ima početak i kraj, a da nijedno ne mora čitati namjeru iz zalupjenih vrata ili isključenog telefona.
Papir je nekoliko dana stajao na frižideru, pa ga je Nevena sklonila u ladicu. Kasnije su imali i gore svađe, kao što su imali duge dobre večeri u kojima papir nije trebao. Jednom je ona rekla da joj treba pola sata. Luka je klimnuo i pitao hoće li čaj kad se vrati. Nije je pratio do vrata s pitanjima. Prvi put oboje su znali da ostati zajedno ponekad znači pustiti drugo da kratko izađe i stvarno dočekati njegov povratak.