Emina je prepoznavala Luku po načinu na koji kaže da mu treba trenutak. U njihovoj maloj grupi za društvene igre to je značilo da razmišlja ili da mu je zagorio tost. Igrali su preko interneta jednom sedmično, uglavnom odrasli ljudi rasuti po različitim gradovima. Emina je radila u arhivi, Luka u servisu kućnih aparata. Njihova korisnička imena zvučala su mnogo pustolovnije od običnih dana koje su provodili.

Kada su ostali članovi počeli preskakati susrete, njih dvoje su nastavili igrati sami. Razgovori su trajali duže od partija. Emina mu je pričala o kolegici koja svaku fasciklu označava drugom bojom, on njoj o mušterijama koje tvrde da uređaj nije pao iako iz njega ispada pijesak. Nakon nekoliko mjeseci uključili su kamere. Luka je imao mnogo kraću kosu nego što je zamišljala, a ona naočale koje nije spominjala jer nije smatrala da treba opisivati svaki dio lica.

Prvi susret dogovorili su na sajmu igara u gradu do kojeg su oboje mogli stići autobusom. Emina je došla ranije, sa željom da ima nekoliko minuta za mir. Luka je stigao još ranije i nervozno slagao letke na stolu koji nije bio njegov. Uživo je govorio brže. Ona sporije. Prvih pola sata oboje su pokušavali zvučati kao poznata verzija sebe iz slušalica, pa je razgovor bio čudno umoran.

Emina je naposljetku rekla da joj nedostaje dugme kojim isključi mikrofon i pojede keks. Luka se nasmijao toliko iskreno da je prestao slagati letke. Kupili su kafu i sjeli izvan bučne sale. Priznao je da se boji kako joj neće biti dovoljno zanimljiv kada nema igre da popuni prazninu. Ona je rekla da je baš zbog tih praznina doputovala, da vidi kako im izgleda običan sat.

Sat je bio ugodan, ali ne savršen. Luka je prekidao kada se uzbudi, Emina se povlačila kad ne zna odgovor. Rekli su to jedno drugom bez liste zahtjeva. Prošetali su do rijeke, propustili jednu radionicu i ručali prekasno. Na autobuskoj stanici Luka ju je pitao smije li je poljubiti. Rekla je da smije, a zatim ga nasmijala napomenom da mu za taj potez ne treba dodatno vrijeme.

Nastavili su igrati, ali su planirali i susrete. Ponekad bi put bio naporan, a vikend prekratak. Emina nije pretvarala razočaranje u znak da je sve bila zabluda. Luka je naučio nazvati i kada nema zanimljivu priču. Jedne večeri na ekranu je ostala otvorena nedovršena partija dok su razgovarali o kupovini karata. Prvi put im nije smetalo što se niko ne približava pobjedi. Imali su nešto drugo što su oboje željeli dovršiti.