Obavijest o novom mandatu stigla je ujutro, uz fotografiju predsjednika Dženana ispred istog plakata kao prije četiri godine. Njegova supruga Belma prepoznala je i stolnjak koji je posudila udruženju. Nije prepoznala datum sastanka jer nije znala da je održan. Bila je članica od osnivanja, organizovala radionice i posljednjih mjeseci glasno tražila drugačiji raspored korištenja sale. Dženan joj je govorio da će o svemu odlučiti članovi na redovnoj skupštini.
Za doručkom ga je upitala kada je skupština bila. Rekao je sinoć, kratko, jer su svi ionako znali kako će glasati. Belma je pogledala fotografiju pažljivije. Nije bilo nijedne osobe koja je tražila promjenu rasporeda. Dženan je tvrdio da su pozivi poslani, ali da neki ljudi ne čitaju poruke. Belma je tražila da joj pokaže gdje je njen poziv. Nije mogao. Poslao ga je samo manjoj grupi koju je smatrao dovoljno pouzdanom da sastanak ne pretvori u svađu.
"Pouzdani za koga?" upitala je.
Dženan se naljutio što vlastita supruga ne razumije koliko je iscrpljujuće voditi udruženje. Belma je razumjela iscrpljenost. Godinama je čistila salu nakon njegovih događaja. Nije razumjela zašto je kritika pretvara u nekoga kome se oduzima pravo glasa. Nazvala je ostale izostavljene članove. Dogovorili su zajednički zahtjev za ponovljenim sastankom, bez međusobnog nadmetanja ko je više povrijeđen.
Na novom sastanku Dženan je pokušao voditi dnevni red, ali su članovi prvo izabrali drugu osobu da predsjedava. Belma nije kandidovala sebe. Željela je da svako čuje prijedloge i glasa, uključujući ljude koji će podržati njenog muža. Rasprava je trajala dugo, ponekad nespretno. Dženan je izgubio izbore za nekoliko glasova. Novi raspored sale nije potpuno odgovarao Belmi, ali je prihvatila rezultat jer je njeno pitanje barem bilo saslušano.
Kod kuće je odnos bio napet. Dženan je govorio da ga je mogla podržati privatno, a ona da brak ne znači automatski glas. Nisu taj razgovor riješili jednom večerom. Morali su otkriti postoji li između njih išta što ne traži da ona potvrđuje njegovu javnu ulogu. Belma je nastavila dolaziti u udruženje, dok je on nekoliko sedmica izbjegavao salu.
Vratio se na radionicu popravljanja starih igračaka, bez funkcije i bez uvodnog govora. Sjeo je za sto na kojem je Belma slagala materijal. Pitao je ima li mjesta. Pomjerila je kutiju, ali mu nije pružila posao koji bi ga odmah učinio glavnim. Dobio je malu četkicu i drvenog konjića. Do kraja večeri prvi put je slušao tuđe upute, a da u njima nije tražio napad na sebe.