Obje ponude stigle su u istom mjesecu. Adnan je dobio mjesto u restauratorskoj radionici o kojem je govorio godinama. Jasmina je dobila priliku voditi mali istraživački tim, prvi put bez tuđeg imena iznad svog. Problem je bio što se radionica nalazila u jednom gradu, a institut u drugom, dovoljno daleko da svakodnevno putovanje pojede i posao i brak.
Prvih dana slavili su odvojeno, svako oprezno smanjujući vlastitu radost pred onim drugim. Bili su zajedno dvanaest godina i navikli da kompromis zvuči lijepo dok ga niko ne mora tačno prevesti. Jasmina je u ranijoj selidbi napustila posao. Adnan je nekoliko godina kasnije odbio obuku zbog njenog projekta. Oboje su tvrdili da ne vode računa o tome. Sada su se svih datuma sjećali savršeno.
Posvađali su se nad kartom koju je Jasmina raširila po kuhinjskom stolu. Adnan je rekao da brak ne može stalno biti logistički zadatak. Ona je odgovorila da brak također ne može biti mjesto gdje bolju priliku dobija onaj ko se prvi umori od rasprave. Poslije su jeli hladan ručak, sjedeći s različitih strana karte, kao da su gradovi već između njih.
Rješenje nije došlo te večeri. Sedmicama su računali troškove, razgovarali s poslodavcima i odbacivali planove koji su lijepo zvučali samo na papiru. Na kraju su dogovorili šest mjeseci s dvije adrese i susrete svakog drugog vikenda. Niko nije obećao da će biti lako. Dogovorili su i datum kada će procijeniti mogu li nastaviti, umjesto da privremenost potajno postane trajna obaveza.
Prvi mjesec bio je neobično romantičan. Drugi je bio naporan. Jedne večeri Jasmina je zaspala prije njihovog poziva, a Adnan proveo sat vremena ljut na ugašen ekran. Sutradan je priznao da mu nedostaje običan zajednički doručak, ne samo pažljivo organizovan vikend. Ona je rekla da joj nedostaje da smije biti neraspoložena bez straha da kvari rijedak susret.
Počeli su ostavljati prostor i za dosadu. Nisu svaki vikend putovali negdje niti izlazili u restoran. Jednom su cijelu subotu slagali njegov novi ormar i raspravljali o pogrešno postavljenoj polici. Bilo je naporno i umirujuće, nešto što bi radili i da stanuju zajedno. U nedjelju joj je dao rezervni ključ, a ona njemu svoj.
Nakon šest mjeseci nastavili su još jednu sezonu, uz izmijenjen raspored. Kasnije se otvorila mogućnost da dio posla obavljaju iz istog grada. Nisu to proglasili pobjedom nad udaljenošću. Samo su ponovo raspakovali dvije adrese u jednu kuhinju. Karta je ostala u ladici, s tragom masnog tanjira preko grada u kojem je njihov brak naučio izdržati više od jedne dobre budućnosti.