Kad je autobus stigao na krajnju stanicu, Nina je još čuvala mjesto pored sebe. Suprug Marko izašao je ranije da kupi vodu i rekao da će ući na druga vrata. Putovali su na medeni mjesec, s planom da usput pogledaju prostor za malu pekaru o kojoj su pričali od upoznavanja.

Vozač je strpljivo pregledao autobus s njom. Nije bilo ni Marka ni torbe s dokumentima. Telefon mu je bio isključen. Nina je pokušala pronaći razumno objašnjenje: možda je pogrešno shvatio stajalište, možda mu je pozlilo, možda je otišao po taksi. Svako novo možda trajalo je kraće.

Za posao mu je prethodne sedmice prebacila većinu svoje ušteđevine. Marko je tvrdio da zakup treba platiti odmah i da će dokumente pokazati kad stignu. Bila je slastičarka, on je govorio da se razumije u ugovore. Na vjenčanju ga je tetka pohvalila jer je konačno neko spreman podržati Ninin talenat.

Sjedila je na plastičnoj klupi s buketom koji nije htjela ostaviti u hotelu. Pozvala je rođakinju Azru i rekla da je izgubila muža. Azra je pitala je li sigurna da se on želi pronaći. To pitanje je boljelo, ali je zaustavilo Ninino kruženje kroz izgovore. Došla je po nju prije nego što se smračilo.

Sutradan su kontaktirale banku, prijavile događaj i sačuvale prepisku. Nina nije dobila obećanje da će novac brzo biti vraćen. Dobila je broj predmeta i listu činjenica koje treba dostaviti. Kad je napokon legla u Azrinu sobu za goste, plakala je više zbog zamišljene pekare nego zbog čovjeka kojeg jedva da je poznavala.

Porodici je poslala jednu poruku. Napisala je šta se dogodilo i zamolila da joj ne objašnjavaju koje je znakove morala vidjeti. Tetka je ipak počela s rečenicom "Ja sam uvijek...", pa zastala. Sljedećeg dana donijela je profesionalni mikser koji je godinama stajao zapakovan u njenom podrumu.

Nina je iznajmila nekoliko termina u zajedničkoj kuhinji. Počela je s malim narudžbama, bez izloga i velikog otvorenja. Azra joj je pomogla napraviti cjenovnik. Kad je Marko nakon nekoliko mjeseci poslao poruku o navodnom nesporazumu, predala ju je osobi koja je vodila njen predmet i nije ulazila u novo privatno pregovaranje.

Prva velika narudžba bila je torta za tuđu svadbu. Dugo je gledala u praznu kutiju prije nego što je prihvatila posao. Na poklopac je stavila naljepnicu s imenom svoje radnje. Nije bila pekara o kojoj joj je Marko govorio. Bila je manja, sporije je rasla i svaki njen ključ stajao je u Nininom džepu.