Bilježnik je kovertu otvorio tek nakon što su pročitali formalni dio ostavine. Na njoj je rukom njihove majke pisalo da se pismo pročita pred sve troje odrasle djece. Lejla je sjedila kraj prozora, Senad do vrata, a najmlađi Dario nasuprot praznoj stolici njihovog oca, koji je odbio doći.
Majka je u pismu govorila o godinama usamljenosti u braku. Nije navodila svaku svađu, niti je tražila da djeca biraju stranu. Pisala je o čovjeku po imenu Boris, koji joj je bio prijatelj i ljubavnik. Njega su poznavali kao tihog kolegu koji je donosio knjige i nikada se nije dugo zadržavao.
Dario je čuo svoje ime prije nego što je razumio rečenicu. Majka je navela da je Boris njegov biološki otac. Zamolila je da, ako bude želio, dobije pisma koja su čuvala podatke o tom dijelu njenog života. Bilježnik je prestao čitati kada je Dario podigao ruku. U sobi se čulo zujanje stare lampe.
Senad je prvi rekao da je to nemoguće. Lejla je pitala zna li njihov otac. Niko nije imao odgovor. Dario je zatražio vodu, pa izašao u hodnik. Cijeli život odjednom mu je izgledao kao fotografija na kojoj neko tek sad pokazuje osobu skrivenu iza drugih.
Boris je pristao sastati se s njim sljedeće sedmice. Nije ga dočekao riječju "sine". Pokazao mu je pisma i priznao da je prihvatio šutnju zbog straha, premda ju je godinama opravdavao brigom za porodicu. Dario je rekao da mu treba vremena i da neće mijenjati vlastito prezime da bi ublažio nečije žaljenje.
Razgovor s čovjekom koji ga je odgojio bio je teži. On je slutio, ali nikada nije pitao. Sada je tražio da Dario prekine svaki kontakt s Borisom. Dario je odgovorio da ga voli i da njihov zajednički život nije izbrisan. Ipak, ne može od njega tražiti da se odrekne pitanja samo zato što odrasli nekada nisu imali hrabrosti za odgovore.
Braća i sestre, jer je Lejla usput pozvala i polusestru iz očevog prvog braka, okupili su se kod nje na večeri. Nisu čitali intimna pisma naglas. Dogovorili su da se ostavina riješi po dokumentima, a porodične veze po tome kako se ponašaju jedni prema drugima. Senad se izvinio Dariju zbog prve reakcije.
Mjesecima kasnije Dario je otišao s Borisom po knjige iz njegove garaže. Našao je jednu s majčinim bilješkama na marginama. Ponio ju je kući, zajedno s fotografijom čovjeka koji ga je učio voziti bicikl. Obje je stavio na policu, bez obaveze da mu istog dana bude jasno gdje sve pripada.