Prve sedmice Selma je fotografisala snijeg s prozora. Druge je prestala slati slike prijateljicama s obale. Treće je naučila kojim dijelom pločnika može hodati bez straha da će pasti. U Lukinom gradu sve je funkcionisalo: autobusi, grijanje, redovi. Samo su joj dani nekako stajali, bez mirisa soli i posjeta koje se ne dogovaraju unaprijed.
Luka joj je našao posao u firmi svog prijatelja. Stan je uredio prije njenog dolaska. Za ljeto je već uplatio planinsku kuću sa svojim društvom. Kada je Selma predložila nekoliko sedmica na obali, podsjetio ju je da je tamo živjela trideset godina. "Vrijeme je i za nešto novo", rekao je, nježno i sasvim uvjeren da govori u njihovo ime.
Na zimskom festivalu njegova firma zakupila je salu izrađenu od leda. Stolovi su sijali plavo. Selma je dobila preveliki zaštitni kaput i čašu koju nije mogla držati u rukavicama. Lukine kolegice pričale su o njenom preseljenju kao o sretno završenom zadatku. Jedna je rekla da će se naviknuti čim prestane porediti sve s morem.
Luka je otišao pozdraviti direktora. Selma je krenula prema izlazu, ali je prolaz vodio u izložbeni dio, zatim u hodnik iza zavjese. Telefon joj se ugasio od hladnoće. Nekoliko minuta nije znala gdje je glavna sala. Nije bila u ozbiljnoj opasnosti, a ipak je stajala potpuno izgubljena među zidovima kroz koje su se vidjela tuđa svjetla.
Pronašla ju je radnica koja je skupljala čaše. Odvela ju je u garderobu i donijela čaj. Selma je zaplakala od olakšanja, pa od ljutnje što joj je za običnu toplinu trebalo toliko objašnjenja. Kad je Luka stigao, rekao je da ju je tražio kod stola. Ona je odgovorila da je već mjesecima traži samo na mjestima koja je on izabrao.
Nisu raskinuli te večeri. Selma je sutradan otišla na obalu i ostala deset dana, radeći na daljinu. Luka je došao posljednjeg vikenda. Prvi put nije ponio plan obilaska. Sjedio je s njom ispred pekare i slušao ljude koje je pozdravljala, shvatajući koliko je života preseljenjem ostavila iza sebe.
Napravili su novi dogovor. Ljeto će dijelom provesti tu, a Selma će birati posao nezavisno od njegovog društva. Povratnu kartu kupila je sama. U njihovom stanu premjestili su sto do prozora i oslobodili policu za njene knjige. Snijeg je još padao. Ovoga puta Luka je pitao želi li prošetati ili ostati kod kuće. To malo pitanje ugrijalo ju je više od pažljivo izabranog kaputa.