Tara je na brod ponijela slušalice i knjigu koju nije namjeravala otvoriti. Tetka je izlet organizovala da proslave njen trideset drugi rođendan, ali je uz tortu stigao i fotografov sin. Tara ga nikada nije upoznala. Znala je samo da se tetka s njegovom majkom mjesecima raspituje kada će njihova djeca konačno prestati biti tako izbirljiva.
Sin se nije pojavio. Umjesto njega na brod je došao zamjenski skiper, preplanuli čovjek s poderanom torbom i imenom Leon. Tvrdio je da ljeti radi na obali, a zimi nestane gdje je toplije. Tari se dopalo što je nije pitao za posao, stan ni planove. Kada je predložio kratko pristajanje u napuštenoj luci, prva je pristala.
Tamo su našli zaključano kino, stol na obali i čovjeka koji je za njih donio gitaru. Leon je znao mnogo o starim filmovima, baš kao ona. Znao je čak i onu pjesmu koju je Tara slušala poslije razvoda. Uvjerila je sebe da su slučajnosti ponekad izdašne. Navečer su razgovarali na pramcu, dok je tetka u kabini pretjerano glasno hrkala.
Sljedećeg jutra na Tarin telefon stigao je račun za privatnu projekciju, muziku i najam kostima. Organizator događaja pobrkao je adresu naručioca i slavljenice. Na vrhu dokumenta pisalo je Leonovo pravo prezime. Bio je fotografov sin. Poderana torba pripadala je rekviziti, a podatke o njenom razvodu i muzici dobio je od tetke.
Leon je, uhvaćen, pokušao šalu. Znao je da ona ne bi prihvatila običan porodični sastanak. Htio je priliku bez predrasuda. Tara ga je pitala šta je onda od prethodnog dana pripadalo njoj: iznenađenje, razgovor ili osjećaj da ju je neko slučajno razumio. Rekao je da mu se zaista sviđa. Vjerovala mu je, ali to nije popravljalo način na koji je odlučio prići.
U luci je uzela taksi. Tetki je poslala polovinu stvarnog troška broda i poruku da ubuduće sama bira društvo. Leon joj je kasnije napisao izvinjenje bez riječi "romantično" i "samo". Nije mu odgovorila odmah. Nakon nekoliko sedmica sreli su se u redu za kino. Kupovao je jednu kartu. Tara je kupila svoju, za drugi film. Pozdravili su se i svako je krenuo prema svojoj sali. Dok su se svjetla gasila, pomislila je da je to bio njihov prvi susret u kojem niko nije znao kako će se večer završiti.