U Filipovoj porodici vrata su se zatvarala laktom, pitanja postavljala iz druge sobe, a krompir dodavao preko nečije glave. Lana je prvog sata mislila da se svađaju. Drugog je shvatila da tako traže so. Trećeg se povukla na verandu s knjigom koju nije uspjela otvoriti. Došla je na vikend u porodičnu kuću, prvi put otkako su se ona i Filip počeli viđati.

Kod nje se govorilo tiho. Majka je i ljutnju izgovarala šapatom, što je često bilo strašnije od vike. Lana je navikla osluškivati promjene u glasu i predviđati kad treba nestati. Filipovu vedrinu zavoljela je u malom stanu, gdje je pričao samo njoj. U ovoj kući njegov glas je rastao, umnožavao se kroz braću i sestre, dok više nije mogla pronaći čovjeka kojeg poznaje.

Prve večeri igrali su pantomimu. Lana je tri puta odbila, ali joj je njegova sestra ipak ugurala papirić u ruku. Trebala je glumiti usisivač. Stajala je usred dnevne sobe, crvena do ušiju, dok je Filip dovikivao da se opusti. Ostavila je papirić na stolu i izašla. Iza vrata je čula kako neko pita da li su je uvrijedili. Filip je odgovorio da je samo malo čudna.

Našla ga je kasnije kraj auta, kako iz gepeka vadi rezervnu deku. Rekla mu je da joj ne treba deka nego da je sljedeći put ne opisuje kao kvar koji njegova porodica treba tolerisati. Sjeo je na prag gepeka. Nije znao da je čula. Isprva je branio sestru, zatim roditelje, dok ga Lana nije zaustavila. Niko od njih nije bio njen momak. On jeste.

Ujutro je otišla sama do prodavnice. Kad se vratila, na verandi su bile dvije šolje, a Filip je s bratom završavao prepirku oko roštilja. Nije utišavao kuću zbog nje. Izašao je, zatvorio vrata i pitao želi li kafu bez publike. Pričala mu je o šutnji u svojoj kući. On njoj o tome kako se u njegovoj morao boriti za cijelu rečenicu. Oboje su dugo mislili da drugačije porodice pretjeruju.

Poslijepodne se Lana pridružila kuhanju. Odbila je novu pantomimu, ovaj put bez obrazloženja, i niko nije insistirao. Filipova majka pokazala joj je gdje čuva čaj koji niko drugi ne pije. Na povratku je Filip ugasio radio. Lana ga je nakon nekoliko minuta ponovo uključila i naslonila glavu na njegovo rame dok su čekali zeleno svjetlo. Tišina joj je prijala, ali više nije morala trajati cijelim putem.