Marina je čula da je njihov komšija osvojio nagradu za najljepši balkon tek kada su pred zgradu stigli ljudi s kamerom. Živio je na posljednjem spratu i imao mali izlaz na zajedničku terasu. Na fotografiji njegovog zelenog kutka prepoznala je svoje limunovo drvo, komšinicinu lavandu i dvije saksije koje su zajedno kupili za stanarski vrt. Sve je bilo pomjereno uz njegov prozor. Ostatak krova ostao je izvan kadra, zajedno s klupom na kojoj su inače sjedili svi.

Komšija, Boris, rekao je da nagrada koristi zgradi jer će dobiti novu opremu za zalijevanje. Marina je pitala zašto je onda u prijavi stajalo samo njegovo ime i opis ličnog višegodišnjeg rada. Odgovorio je da neko mora predstavljati zajednicu. Dok su se prepirali, njegov muž je iznosio stolice za snimanje. Djelovao je iznenađeno kada je Marina rekla da biljke nisu Borisove. Očito ni kod kuće priča nije imala isti broj učesnika kao na stvarnoj terasi.

Marina nije dodirnula saksije. Zamolila je snimateljicu da prije razgovora prošeta do druge strane krova. Pokazala je zajednički prostor, prazna mjesta u kojima su donedavno stajale biljke i komšije koje su dolazile zalijevati. Nije tvrdila da Boris nikada nije pomogao. Pomogao je, naročito oko nošenja zemlje. Ali pomoć nije značila da sve ostale smije pretvoriti u pozadinu vlastitog uspjeha. Starija komšinica prišla je svojoj lavandi i jednostavno je nazvala imenom koje joj je davala godinama.

Ekipa nije snimila planiranu priču. Organizatori su privremeno zaustavili dodjelu i razgovarali sa stanarima. Boris je bio bijesan što su pokvarili rijetku priliku da zgrada dobije nešto besplatno. Njegov muž ga je pitao zašto je zajednička korist zahtijevala da prešuti zajednički rad. Na to nije odgovorio odmah. Kasnije je povukao prijavu. Oprema je otišla drugom dobitniku, a biljke su vraćene na mjesta gdje sunce odgovara njima, umjesto fotografiji koja treba nekoga proslaviti.

Nekoliko dana terasa je bila tiša. Potom je Boris došao s vrećom zemlje i pitao treba li pomoć. Marina mu nije dala veliki govor o oprostu. Pokazala je dvije teške saksije koje su tražile presađivanje. Radio je uz druge, bez kamere i bez obećanja nagrade. Njegov muž donio je limunadu i ostavio vrč na zajedničkoj klupi. Kad je sunce zašlo, niko nije ostao izvan prizora, čak ni komšija koji je prvo pokušao uzeti njegov najbolji dio samo za sebe.