Nedžada je petkom pekla kolač od narandže jer je Samir na početku braka rekao da takav nikada nije probao. Zapamtila je rečenicu kao pohvalu. Dvadeset dvije godine kasnije znala je recept bez vaganja, a koru narandže kupovala čak i kada bi najradije završila sedmicu u krevetu s knjigom. Samir bi pojeo tanak komad, ostatak uredno zamotao i nosio na posao. Govorio je da mu tamo posebno prija uz jutarnju kafu, kada ga niko ne prekida.

Jednog petka zaboravio je kutiju. Nedžada je imala slobodno prijepodne i odnijela je u njegovu kancelariju. Kolege su je dočekale kao davno očekivanu kuharicu. Jedna žena rekla je da Samir već godinama spašava njihov sprat od loših keksa, iako on sam ne podnosi narandžu u slatkišima. Rečenica je izgovorena tako veselo da Nedžada nekoliko sekundi nije znala koji izraz treba staviti na lice. Zatim je spustila kutiju i zamolila da joj ipak ostave jedan komad za muža, iz čistog poslovnog poštovanja.

Samir je uvečer došao s praznom kutijom i osmijehom koji nije mogao održati. Priznao je da nikada nije volio taj kolač, ali je volio koliko se ona radovala kada ga napravi. Nedžada je odgovorila da se posljednjih deset godina uglavnom radovala trenutku kada ga izvadi iz rerne i opere zdjelu. Oboje su zašutjeli, pa počeli računati koliko je narandži prošlo kroz kuhinju zbog rečenice koja nikada nije bila dovoljno precizna. Samir je pogrešno izračunao i ona ga je ispravila iz navike.

Nije bila samo smiješna priča. Nedžadu je zaboljelo što je njeno vrijeme godinama trošeno na dokaz pažnje koji nije trebao takav oblik. Samir je rekao da je istina svake godine postajala teža. Pitala je postoji li još nešto što nosi kolegama da je ne povrijedi. Nabrojao je šal koji ga grebe, pa odmah požalio što je otvorio i tu temu. Nedžada mu je rekla da za večeru sam pronađe nešto što zaista voli, a ona će pročitati barem pedeset stranica bez ustajanja.

Narednog petka ništa nije pekla. Sa sprata su stigle tri zabrinute poruke i ponuda da zajednički plaćaju narandže. Nedžada im je poslala recept. Samir je kupio sladoled, dva različita okusa, i provjerio koji ona stvarno želi. Poslije su jeli iz zasebnih zdjelica, smijući se kolegi koji je pitao treba li zagrijati rernu prije ili poslije miješanja. Nedžada nije odgovorila odmah. Kolač je konačno otišao tamo gdje su ga iskreno željeli, zajedno s poslom koji je potreban da se napravi.