U džepu sjedala posljednjeg autobusa Mirza je pronašao ključ s privjeskom u obliku žute kruške. Predao ga je dispečerki Hani, očekujući uobičajenu primjedbu zbog kašnjenja. Umjesto toga, ona je ustala tako naglo da joj se stolica otkotrljala do zida. Prepoznala je privjesak žene koja svake večeri putuje do pekare u kojoj čisti. Bez ključa nije mogla otvoriti stan svoje nepokretne majke.

Žena nije imala broj telefona u njihovoj evidenciji. Hana je poznavala samo njenu stanicu i naviku da nosi prazne platnene vrećice. Mirza je ponudio da je odveze službenim kombijem za osoblje. Hana je prvo popunila nalog, uredno kao uvijek. On se nasmijao. Već mjesecima ju je zvao kraljicom papira, dovoljno tiho da misli kako ga ona nikad nije čula iza stakla.

Pekara je bila zaključana, ali je svjetlo gorjelo u podrumu. Dozivali su kroz otvor za dostavu dok nije izašao pekar posut brašnom. Čistačica je otišla kod susjede posuditi telefon. Dao im je adresu preko puta stare ambulante. Na putu je Hana priznala da ne voli noćne vožnje jer joj se otac povrijedio u autobusu. Zato je pregledala svaki njegov izvještaj o kočenju.

Mirza je usporio iako je ulica bila prazna. Rekao je da kasni jer čeka jednog starijeg putnika koji teško silazi niz stepenice zgrade. Nikad to nije upisao, bojeći se ukidanja ionako slabe linije. Hana je gledala njegov profil u svjetlu kontrolne ploče. Njihove svađe odjednom su dobile drugačiji raspored: nisu stajali na suprotnim stranama, samo nisu imali sve podatke o istom putovanju.

Vlasnicu ključa našli su ispred ulaza, pod tuđim prevelikim kaputom. Kad joj je Mirza pružio žutu krušku, pritisnula ju je uz obraz. Pozvala ih je na kafu, ali Hana je rekla da se trebaju vratiti prije jutarnje smjene. Tek u kombiju primijetila je da drhti. Mirza joj je ponudio svoju bocu vode, bez šale kojom je inače popunjavao svaku neugodnu tišinu.

Sutradan je Hana predložila pomjeranje polaska za četiri minute i priložila stvarno vrijeme dolaska putnika. Mirza joj je donio dvije kafe. Na njenoj je napisao broj svoje linije, pa ga precrtao i dopisao broj telefona. Hana je okrenula čašu prema njemu. Rekla je da subotom ne pravi rasporede i da bi voljela prošetati bez službenog naloga. Mirza je obećao doći na vrijeme. Prvi put nije imala razloga da mu ne vjeruje.