Luka je sobu zagonetki predložio zato što je na profilu napisao da voli izazove. Sara je pristala jer je pomislila da će to biti zanimljivije od još jedne kafe. Prije početka oboje su tvrdili da su već bili u sličnim sobama. Istina je bila da je Luka jednom gledao snimak, a Sara čekala prijatelje ispred dok su oni igrali. Prva brava ostala je zaključana dovoljno dugo da njihove male pretpostavke počnu ličiti na ozbiljan problem.
Tema sobe bila je nestala kolekcija starog putnika. Po zidovima su visile mape, po ladicama papiri, a sat na ekranu odbrojavao vrijeme. Luka je sve podizao, Sara pokušavala složiti predmete po redoslijedu. On je smatrao da ona previše razmišlja, ona da on premalo sluša. Za deset minuta prvog sastanka već su imali raspravu koja je zvučala kao zajedničko renoviranje kuhinje poslije deset godina braka.
Glas voditeljice pitao je žele li pomoć. Oboje su istovremeno rekli ne, pa se pogledali i prasnuli u smijeh. Sara je priznala da nema pojma šta radi. Luka je rekao da ni on nikada nije zaista igrao. Nije to bila velika prevara o njihovim životima, ali je pokazala koliko brzo dvoje ljudi može izgubiti vrijeme braneći sliku koju niko nije ni tražio. Zatražili su pomoć i konačno otvorili prvu ladicu.
Nakon toga su počeli dijeliti zadatke bez pretpostavke da jedno mora voditi. Sara je primijetila vezu između dva simbola, Luka pronašao predmet koji je ona već tri puta previdjela. Kada bi se zaglavili, rekli bi šta ne razumiju. Nisu završili na vrijeme. Voditeljica ih je pustila da vide posljednji dio, a oni su izašli zadovoljni uprkos rezultatu koji nije bio za pohvalu na internetu.
Na kafi poslije igre pričali su iskrenije nego što bi možda učinili da su odmah sjeli za sto. Luka je rekao da ne voli velike planinarske izlete, iako na fotografijama uvijek izgleda kao da živi na vrhu planine. Sara je priznala da ne čita onoliko koliko njen profil sugeriše, jer joj nakon posla često odgovara glupa serija. Nisu ismijavali jedno drugo. Bilo je ugodno spustiti reklamu i vidjeti šta ostaje ispod nje.
Drugi sastanak predložila je Sara: obična šetnja, bez zagonetki. Luka je pristao i dodao da će vjerovatno pogriješiti ulicu, pa je zamolio da pošalje mjesto susreta. Stigao je na vrijeme. Na mostu su se poljubili, pomalo nespretno, bez traženja boljeg ugla. Kasnije su se još ponekad vraćali sobama zagonetki. Nikada nisu bili najbrži, ali su rano naučili izgovoriti rečenicu zbog koje im je i izvan igre bilo lakše: "Ovdje mi treba pomoć."