Papiga ju je prvi put dočekala rečenicom: "Nera, gdje si?" Vesna se nasmijala, a Alen je brže nego što je trebalo objasnio da je Nera njegova bivša supruga. Razvedeni su već pet godina, ptica jednostavno pamti. Vesna je imala četrdeset osam i vlastite predmete koje nije zamijenila nakon razvoda. Razumjela je. Samo nije očekivala da će jedan od njegovih predmeta svaki dolazak pretvoriti u prozivanje odsutne žene.
Treće subote ptica je dodala: "Dušo moja." Alen je pokrio kavez tankom tkaninom i pitao hoće li još čaja. Vesna je rekla da ne mora zbog nje zamračivati životinju usred dana. Bilo joj je neugodno što je uopće primijetila čije ime ptica izgovara. Nera je živjela u drugom gradu i imala novi brak. U ovoj sobi, međutim, stalno je neko zvao baš nju, glasom mnogo nježnijim od Alenovog sadašnjeg govora.
Sljedeći put na stolu je stajao papirić s Vesninim imenom. Alen je priznao da vježbaju. Svakog jutra govorio je ptici: "Vesna dolazi." Ona bi odgovorila starom rečenicom, zatim zvukom kuhala. Vesna se toliko nasmijala da se papiga uznemireno prošetala po prečki. Zamišljala je tog ozbiljnog čovjeka kako prije posla vodi pregovore s malim zelenim bićem koje ne mari za redoslijed njegovih ljubavnih života.
Ipak, rekla mu je da je pogodilo nešto drugo. Htjela je čuti kako on govori nježno, a ne kako ubjeđuje pticu da promijeni repertoar. Alen je dugo gledao papir. U prethodnom braku takve riječi izgovarao je automatski, rekao je, i sada se boji obećavati ono što možda neće znati održati. Vesna mu nije tražila veliki govor. Pitala ga je samo raduje li se subotama. "Počnem se radovati u srijedu", odgovorio je.
Prestali su trenirati pticu. Vesna je dolazila s mandarinama, jer je Alen uvijek zaboravljao kupiti voće, i sjedala dalje od kaveza. Ponekad bi se Nera pojavila u njihovom razgovoru kao osoba, s jednom smiješnom navikom ili lošim receptom. Tada njeno ime iz ptičjeg kljuna nije zauzimalo cijelu sobu. Imalo je mjesto među ostalim stvarima koje su oboje donijeli iz života prije tog malog stola.
Jednog četvrtka Alen je nazvao i pustio Vesnu da sluša. Papiga je jasno rekla: "Vesna dolazi." Zatim je tri puta oponašala kuhalo. Vesna je pogledala hrpu neopranog suđa i sat iznad prozora. "Pogriješila je dan", rekla je. "Možda ne mora", odgovorio je Alen. Došla je bez mandarina, s običnim hljebom pod rukom. Ovaj put je njeno ime prvi izgovorio čovjek koji je otvorio vrata.