Ime na zvonu bilo je ispisano blijedim plavim slovima: Dario i Mirna. Kada se Hana uselila, Dario je objasnio da se njegova bivša partnerica odselila i da nikada nije stigao promijeniti pločicu. Hana je ponudila da naruči novu. Rekao je da će on to riješiti jer ulaz ima neobične dimenzije. Četiri mjeseca kasnije još je govorila dostavljačima da zanemare drugo ime.
Mirna je došla u subotu ujutro noseći putnu torbu i dva peciva. Otključala je vrata svojim ključem, ugledala Hanu u ogrtaču i zastala prije nego što je torba dodirnula pod. Nije vikala. Pitala je gdje je Dario. Hana je pokazala prema kupatilu, a onda shvatila da je na poslu. Posljednjih dana stalno je mijenjao raspored i govorila je po navici.
Za kuhinjskim stolom, između dvije šolje koje nijedna nije tražila, uporedile su ono što znaju. Mirna je radila sezonski u drugom gradu. S Dariom je bila u vezi šest godina. Hana je vjerovala da su se oni razišli prije njenog useljenja. Poruke koje im je slao sadržavale su iste fotografije večere, ali različita objašnjenja čije je mjesto prazno preko puta njega.
Mirna je otvorila ormar u hodniku. Iza zimskih kaputa stajala je njena kutija s knjigama. Hana je do tada mislila da pripada njegovoj sestri. Izvukla je jednu knjigu i prepoznala recept koji je Dario predstavljao kao porodični. Sitnica ju je pogodila više nego fotografije. Čak su i njihove obične večeri imale tuđi potpis, a ona je zahvaljivala njemu.
Kad su ga nazvale zajedno, prvo je pitao kako su se upoznale. Onda je tvrdio da je čekao pravi trenutak. Mirna je rekla da će pokupiti svoje stvari u nedjelju, uz prijateljicu. Hana je rezervisala sobu kod kolegice. Nisu obećale prijateljstvo, nisu jedna drugoj objašnjavale kako treba tugovati. Dogovorile su samo ko uzima koju policu da ništa tuđe ne završi u pogrešnoj kutiji.
Hana je posljednja izašla. Pred ulazom je skinula papir s oba imena i spustila ga u poštanski sandučić. Na trenutak je pomislila da dopiše poruku. Umjesto toga, nazvala je kolegicu i pitala ima li slobodnu vješalicu za ogrtač. Tek kada je čula obično, pomalo uspavano "ima", počela je plakati. Mirna je već bila otišla. Nije bilo nikoga pred kim bi morala izgledati snažno.