Na kraju ručka ostale su tri korpe zapakovanog hljeba. Gosti su otišli, muzika je prestala, a radnici skupljali stolnjake. Alma je pomagala mužu Jasminu, organizatoru događaja, jer mu je jedna radnica otkazala. Nikada prije nije ostala poslije završne zdravice. Obično je znala samo urednu salu, pohvale gostiju i njegov umor kod kuće. Te večeri vidjela je ljude koji umor ne odnose automobilom nego posljednjim autobusom.
Mladi konobar pitao je smije li ponijeti nekoliko zapakovanih peciva. Jasmin je odmah rekao da hrana ne izlazi iz sale. Konobar je pokazao na vreću za otpad pored korpi, zbunjen pravilom koje nije razumio. Jasmin je odgovorio da ne želi da se priča kako se s njegovih događaja nose ostaci. Rekao je to odlučno, kao poslovnu mudrost koju ne treba objašnjavati. Alma je držala kraj stolnjaka i čekala da se nasmije.
Nije se nasmijao. Naredio je da sve završi u vreći prije nego što dođe po opremu. Konobar je pocrvenio i prestao pitati. Alma je pomislila na jutra kada Jasmin od kuće nosi njene zapakovane sendviče da ne kupuje doručak. Pitala ga je zašto bi neko trebalo da se stidi istog hljeba čim ga ponese čovjek koji je posluživao. Pogledao ju je upozoravajuće, kao da je zaboravila da rasprave pripadaju njihovom stanu.
Rekla je da neće baciti netaknuta peciva. Jasmin je ponovio da ona ne vodi posao. To je bilo tačno. Pomagala je besplatno, bez prava koje je podrazumijevala dok nije pokušala odlučiti nešto što mu se ne sviđa. Spustila je stolnjak, otvorila kutiju i pozvala osoblje da uzme hljeb. Neki su uzeli, neki nisu htjeli rizikovati. Nije ih nagovarala niti tražila da njen sukob postane i njihov.
Kod kuće je Jasmin govorio o autoritetu koji mu je srušila. Alma je rekla da ga je prvi put vidjela kako taj autoritet koristi. Nije se mogla zadovoljiti njegovim objašnjenjem da je bio umoran. I ona je bila umorna, kao i ljudi kojima je naredio da bace hranu koju žele ponijeti. Prestala je pomagati na događajima. Sljedeći put morao je platiti zamjenu i prvi put ozbiljno računati s radom koji je ranije dobijao kao bračnu uslugu.
Nekoliko sedmica kasnije susrela je konobara na stanici. Razgovarali su o kiši, ne o hljebu. Bio je pristojan, ali nije pokušavao postati njen saveznik u braku. Alma je bila zahvalna na toj udaljenosti. Ponijela je svoju kesu kući i na stolu ostavila samo dvije šolje. Razgovor koji je čekao između njih nije mogao završiti time što je jedne večeri učinila pristojnu stvar.