Izlet je otkazan zbog kvara autobusa, pa se Iris vratila kući tri sata nakon odlaska. U dnevnom boravku sjedili su nepoznati ljudi i pili čaj iz šolja koje je dobila za godišnjicu. Žena je ustala, čovjek otvorio potvrdu rezervacije na telefonu. Oboje su mislili da je Iris osoba zadužena za čišćenje. Na ekranu je prepoznala svoj kauč, biljku uz prozor i fotografiju police s koje su njene porodične slike bile uklonjene.
Nazvala je partnera Alena. Rekao je da dolazi i zamolio je da ne preplaši goste. Iris je ostala u hodniku jer nije znala gdje bi u vlastitom stanu mogla sjesti. Gostima je objasnila da postoji nesporazum i ponudila vodu. Nisu bili krivi za to što su dobili ključ. Žena je tiho pitala hoće li morati tražiti drugi smještaj usred večeri. Iris je odgovorila da će Alen to riješiti čim dođe.
Alen im je rezervisao hotel i vratio uplatu. Tek kad su otišli, priznao je da stan izdaje već četiri mjeseca, uglavnom vikendima kad ona putuje s planinarskim društvom. On bi tada navodno spavao kod prijatelja zbog rada na projektu. Fotografije bi vratio na policu prije njenog povratka. Novac je trošio na dug s kartice za koji Iris nije znala. Govorio je da njihov zajednički budžet nije trpio i da je stan svaki put ostavljao čistim.
Iris je pogledala svoju spavaću sobu. Nije je zanimala čistoća posteljine nego činjenica da je svaki njen odlazak bio unaprijed pretvoren u njegovu priliku. Pitala je koliko je ljudi imalo pristup, gdje su rezervni ključevi i je li korištena kopija njenog dokumenta. Alen je odgovarao gledajući pod. Zajedno su zatvorili oglas, otkazali preostale rezervacije kroz platformu i obavijestili stanodavca, jer stan nije pripadao nijednom od njih.
Stanodavac je zahtijevao novu bravu i jasan dogovor o nastavku najma. Iris je odlučila preseliti. Prijateljica joj je ponudila sobu dok pronađe nešto drugo, a Alen obećavao da će sve vratiti na staro. Nije mogla objasniti da staro sada izgleda drugačije: njegove pažljivo oprane šolje, iznenadni novac za večeru, čudna pitanja kada se vraća. Sve su to bile sitnice koje je ranije zvala brigom, a sada su nosile drugi smisao.
U novom stanu prve večeri nije raspakovala sve kutije. Izvadila je samo dvije šolje i porodične fotografije. Na polici ih je postavila nespretno, bez obzira kako bi izgledale na nečijem oglasu. Kad je narednog vikenda otišla u planine, zaključala je vrata i ključeve spremila u unutrašnji džep. Vratila se umorna, s blatnjavim cipelama. Dočekala ju je ista tišina koju je ostavila, prvi put dovoljno pouzdana da u njoj mirno zaspi.