Miran je nazvao ujaka i izvinio se što ga neće pozvati na vjenčanje. Sala je mala, rekao je, a on i Ines žele skromnu proslavu. Ujak je odgovorio da razumije i ponudio da im ipak donese sir iz sela. Miran je poslije razgovora ostao gledati telefon. Ujak ga je podigao nakon smrti oca, a sada ga je izostavljao zbog dvanaest mjesta manje na spisku.

Ines je tvrdila da nema drugog izbora. Njen posao u agenciji zahtijevao je nekoliko protokolarnih poziva, ali obećala je da će i svoju porodicu ograničiti. Miran joj je vjerovao jer je većinu organizacije prepustio njoj. Radio je dvostruke smjene u servisu da plate proslavu bez zaduživanja. Nije mu palo na pamet da će njegovo odsustvo iz planiranja postati prilika za drukčiji raspored važnosti.

U restoranu je, noseći akontaciju, sreo Inesinu kolegicu. Bila je oduševljena što može povesti novog partnera, iako ga mladenci nikada nisu upoznali. Miran je pitao koliko ljudi sala prima. Upravnik mu je pokazao raspored za osamdeset, s dvadeset slobodnih mjesta. Miran nije tražio da išta mijenjaju. Ponio je kopiju rasporeda kući i sačekao Ines.

Ona je najprije govorila o udobnosti gostiju. Zatim je priznala da se boji kako će njegova porodica izgledati pred njenim poslovnim poznanicima. Ujak je znao popiti, tetka govorila glasno, a rođaci dolazili u odjeći koja nije bila svečana po njenom ukusu. Miran je slušao i shvatio da je mala sala bila samo pristojnije ime za njen stid.

Nije tvrdio da su njegovi savršeni. Ujak je ponekad zaista bio naporan. Ali Ines nije razgovarala o ponašanju koje žele izbjeći, nego ih je unaprijed uklonila. Pitao ju je hoće li tako jednog dana skrivati i njega kada joj bude neprikladan. Zaplakala je i rekla da sve izvrće. Miran je otkazao dodatnu smjenu tog vikenda i otišao ujaku lično objasniti istinu.

Vjenčanje su odgodili. Dio kapare izgubili su, a dio dobili nazad kao vaučer za kasniju proslavu. Ines je prvi put morala reći kolegama da se datum mijenja bez izmišljene bolesti u porodici. Mjesecima su razgovarali o tome šta zapravo pokušavaju izgraditi zajedno. Nisu svi razgovori završavali pomirenjem.

Na kraju su se vjenčali pred malim brojem ljudi koji su oboje izabrali. Ujak je donio sir, tetka govorila glasno, a Ines se više nije izvinjavala zbog njih. Poslovne poznanike pozvala je drugi put na običnu večeru. Miran je tog dana primijetio da sama postavlja ujaku dodatni tanjir. Nije to izbrisalo ono što se dogodilo. Bio je to postupak koji je, za razliku od prvog spiska, mogao poštovati.