Brat je uvijek govorio da će ozbiljnost jednom ubiti Borisa prije bilo kakve bolesti. Boris ga nije ispravljao. Nakon odlaska u penziju, tri jutra sedmično provodio je u malom studiju čitajući ljubavne romane. Potpisivao se drugim imenom. Nije skrivao ništa nezakonito ni naročito neobično, ali nije htio slušati šale o sudiji koji sada uvjerava izmišljene žene da će ih neko čekati do kraja života.
Posao je dobio preko nekadašnje kolegice. U početku je čitao kao presudu, ravno i oprezno. Producentica ga je naučila da čovjek koji moli nekoga da ostane ponekad proguta pola riječi. Ta ga je sitnica zaokupila. Kod kuće bi ponavljao jednu rečenicu deset puta, sve dok ne prestane zvučati kao čovjek koji ima svu vlast u sobi. Supruga ga je zadirkivala nježno, ostavljajući mu čaj pred vratima radne sobe.
Brat je prepoznao glas u automobilu prijateljice. Sačuvao je snimak i nije ga odmah spomenuo. Čekao je svečanu večeru starog udruženja, gdje je Boris trebao uručiti zahvalnice. Za stolom punim poznanika spojio je telefon na mali zvučnik i pustio rečenicu o rukavici koju junak godinama čuva u džepu. Zatim je pojačao. "Naš sudija je promijenio vrstu predmeta", rekao je, zadovoljan vlastitim uvodom.
Nekoliko ljudi se nasmijalo. Boris je spustio pribor, a predsjednik udruženja zabrinuto pogledao prema govornici, kao da će ljubavni roman uprljati mikrofon. Žena koja je vodila biblioteku pitala je koji je naslov. Brat nije znao. Ona je rekla da joj se čini da je slušala nastavak i da je glas dobar, samo je posljednje poglavlje bilo prebrzo. Taj obični prigovor potpuno je pokvario pripremljenu šalu.
Boris nije održao govor o pravu na novi život. Zamolio je brata da ugasi snimak. Predsjedniku je rekao da, ako mu čitanje romana smeta, zahvalnice može uručiti i neko drugi. Predsjednik je odmahnuo rukom i počeo tražiti izgubljenu kovertu. Večer se nastavila pomalo neugodno. Brat je još dvaput pokušao vratiti razgovor na rukavicu, ali više niko nije znao šta bi tome dodao.
Sutradan je Boris u studiju tražio da ponovo snimi posljednje poglavlje. Producentica ga je pitala je li dobio primjedbu. Rekao je da jeste, od čitateljice kojoj vjeruje. U pauzi je supruzi poslao tačan naslov i pseudonim, da ih proslijedi bibliotekarki. Potom je otvorio rukopis nove knjige. Junak je na prvoj stranici izgubio šešir. Boris se nasmijao i odlučio mu ovaj put odmah dati manje dostojanstven glas.