Na otvaranju retrospektive Maju su zamolili da stane ispred najvećeg portreta. Fotograf je umro prije pet godina, a novinari su svaku izložbu završavali istim pitanjem: kako je bilo živjeti uz toliku ljubav? Maja bi se osmjehnula, rekla da je umjetnost složena i pomjerila čašu u drugu ruku. Nikada nisu živjeli zajedno. U katalogu je već deceniju pisalo da jesu.

Sa četrdeset osam godina i dalje je uređivala njegov arhiv. Poznavala je svaku kutiju negativa, ali je vlastite fotografije držala u ladici kuhinjskog stola. Urednik novog monografskog izdanja, Omer, došao je tražiti priču koja nedostaje između slika. Bio je mlađi nekoliko godina i pažljivo je slušao. U početku ga je privlačilo upravo to što je ona, kako je rekao, čuvala srce jednog velikog čovjeka.

Počeli su ručati nakon rada. Jednom je Omer spomenuo da ne voli vlastite fotografije i Maja ga je snimila dok se smijao polomljenoj kašičici u restoranu. Pokazala mu je kadar. Bio je prvi muškarac nakon mnogo vremena koji ju je pitao zašto ne izlaže pod svojim imenom. Umjesto odgovora naručila je još kafe. Te noći otvorila je ladicu i pregledala radove koje niko nije tražio.

Pred kraj mjeseca Omer je predložio zajednički vikend. Maja mu je prije odgovora poslala pismo. Napisala je da je voljela fotografa, da joj je on vjerovao kao saradnici i da joj nikada nije uzvratio onako kako su drugi pretpostavljali. Dopustila je legendi da raste jer je u njoj, makar nakratko, dobijala ljubav koja joj je nedostajala. Nije htjela da i novi odnos počne njegovom pričom.

Omer je došao bez laptopa. Priznao je da je i sam bio opčinjen legendom, pa nije znao koliko je Maju u početku zaista vidio. Nije obećao da će preko noći razdvojiti vlastitu znatiželju od osjećaja. Dogovorili su se da drugi urednik završi monografiju. Maja je pregledala biografske podatke i prvi put jasno ispravila njihovu vezu. Neki su taj podatak smatrali razočarenjem. Njoj je donio mir.

Na njenoj maloj izložbi u proljeće nije bilo tuđih portreta. Bile su kuhinje, prazne autobuske stanice i jedna slomljena kašičica. Omer je došao pred zatvaranje. Još su se viđali, polako, uz dovoljno prostora da nešto ne znaju. Zamolio je da je fotografiše ispred njenih radova. Maja je pristala, a onda mu pokazala gdje da stane da joj odraz iz stakla ne prekrije lice.