Lejla je iz poderane postave kaputa izvukla tri tramvajske karte, račun za limun i presavijen raspored noćnih smjena. Mušterija je stajala pred ogledalom s rukama podignutim kao na pregledu. "Napravite džep koji me neće iznevjeriti", rekao je. Na lijevom rukavu ostala je sitna mrlja od brašna. Zvao se Adnan i kuhao je u restoranu koji je zatvarao tek pred zoru.

Njena krojačka radnja otvarala se kada je on išao kući. Prvi put su popili kafu jer kiša nije prestajala. Drugi put jer je pogrešno izračunala koliko će trajati popravka. Treći put Adnan je donio dvije kifle i upitao treba li nešto podmazati na mašini koja je cviljela. Lejla mu je pružila ulje, zadovoljna što nije odmah tvrdio da zna bolje od nje.

Bio je razveden, kao i ona. To su saznali bez velikih ispovijesti, između razgovora o tvrdim dugmadima i neispavanim nedjeljama. Kad je predložio večeru, pogledala je zidni sat. U njegovom slobodnom terminu vodila je majku na terapiju, a on nije mogao zamijeniti petak. "Onda neki drugi mjesec", našalila se. Njemu se lice zatvorilo prije nego što je stigla objasniti da se šali.

Sljedeće sedmice kaput nije došao na red jer je pukla cijev iznad radnje. Lejla je sama prenosila kutije konca u susjedni hodnik kad se Adnan pojavio s praznim gajbama. Spustio ih je, pitao šta smije dodirnuti i ostao do osam. Nije pokušao razgovarati o večeri. Upravo zbog toga povjerila mu je da poslije razvoda više ne zna razlikovati udvaranje od obećanja koja će postati dodatni posao.

"Mogu doći u utorak u sedam i deset", odgovorio je. "Samo na doručak. Ako ti odgovara." Njegov precizan prijedlog nasmijao ju je. Utorak je imao običnu, slobodnu rupu između otvaranja radnje i prve mušterije. Nije trebalo mijenjati ničiji život da bi u nju stao jedan čovjek. Dogovorili su pekaru na uglu, gdje stolovi nisu bili naročito lijepi, ali se kroz prozor vidjela njena radnja.

Kad je završila kaput, napravila je unutrašnji džep s dugmetom. Adnan je uredno platio, obukao ga i zatim pronašao malu papirnu cedulju: "Utorak, sedam i deset." Izvadio je olovku koju je nosio uz raspored smjena i dopisao da će naručiti sirnicu samo ako ona voli. Lejla je precrtala riječ "ako". Ujutro je prvi put nakon dugo vremena otključala radnju deset minuta kasnije, bez osjećaja da nekome duguje objašnjenje.