Nina je kasnila često i bez dobrog opravdanja. Uvijek bi u posljednjem trenutku pronašla poruku na koju treba odgovoriti ili biljku koju treba zaliti. Saša ju je čekao pred kinom, u autu i na porodičnim ručkovima. Nije joj bilo drago zbog toga, ali se izvinjenje pretvorilo u naviku jednako čvrstu kao kašnjenje. Kad je konačno počela stizati ranije, bila je ponosna.
Promjena je počela jednog utorka. Zidni sat pokazivao je da mora izaći, a na stanici je otkrila da ima još dvadeset minuta. Pomislila je da je precijenila vrijeme za hodanje. Sutradan se isto ponovilo. Saša je pohvalio njenu novu tačnost, a ona se našalila da je možda odrasla. On se nasmijao, znajući da je prethodnog vikenda pomjerio sve satove po stanu.
Telefon nije mogao promijeniti, pa joj je počeo davati i ranije termine. Večera u osam postala je večera u pola osam. Prijateljima je unaprijed objašnjavao šta radi. Većini je bilo smiješno. Nina je izbjegavala gledati telefon dok se sprema, upravo da ne bi izgubila vrijeme na poruke, pa je njegova mala predstava trajala gotovo mjesec dana.
Otkrila ju je na rođendanu prijateljice koja je još bila pod tušem kad su stigli. Domaćica je iz kupatila doviknula da je Saša ovaj put pretjerao s njenim posebnim rasporedom. Nina je stajala u hodniku s tortom u rukama. Saša joj je tiho rekao da ne pokvari večer. Odjednom je shvatila da drugi znaju nešto o njenom svakodnevnom životu što ona sama ne zna.
Kod kuće je skinula zidni sat i okrenula kazaljke na pravo vrijeme. Saša je nabrajao sve prilike kad ga je ostavila da čeka. Imao je pravo za svaku od njih. To joj nije pomoglo da zaboravi kako su je sedmicama tapšali po ramenu zbog uspjeha koji su sami režirali. Pitala ga je šta će sljedeće promijeniti bez njenog znanja ako procijeni da joj tako pomaže.
Saša je prvi put ostao bez duhovitog odgovora. Nina je rekla da je ubuduće može ostaviti ako nije spremna u dogovoreno vrijeme. Nije tražila da joj ponovo beskrajno čuva mjesto. Sljedećeg petka izašao je sam, ljut što ona još suši kosu. Stigla je kasnije i sjela za drugi kraj stola, gdje je bilo slobodno mjesto.
Pogledali su se nekoliko puta tokom večeri. Nijedno nije znalo jesu li riješili mali problem ili otvorili mnogo veći. Kad su krenuli kući, Nina ga je zamolila da je sačeka dok uzme kaput. Saša je pogledao sat, pa nju. Ostao je kraj vrata, ovaj put zato što je to sam izabrao.