Ajla je zahtjev sastavila na četiri stranice. Nenad ga je pogledao i rekao da niko neće pročitati toliko teksta zbog jedne pretrpane ostave. Ona je odgovorila da ljudi ne rješavaju probleme upravo zato što im se ništa ne objašnjava kako treba. Sjedili su za malim stolom u hodniku zgrade, izabrani da napišu zajednički zahtjev upravitelju. Ostali stanari otišli su brzo, zadovoljni što su posao prepustili dvjema osobama koje se obično ne mogu složiti ni oko otvorenog prozora.

Nenad je htio tri rečenice. Ajla je htjela redoslijed događaja, opis problema i jasan prijedlog. On je skratio njen tekst toliko da je nestalo objašnjenje zašto prostor treba isprazniti. Ona je vratila svaki zarez i dodala naslov. Dok su se nadmetali nad papirom, žena sa sprata donijela im je kafu i rekla da se nada kako će ljubavno pismo uskoro završiti. Oboje su se naljutili sumnjivo brzo.

Ajla je poznavala Nenada kao čovjeka koji sve pretvara u šalu. On je nju smatrao osobom kojoj je važnije biti u pravu nego završiti posao. Međutim, nakon sat vremena počeli su razgovarati o tome zašto im je to bitno. Ajla je godinama radila tamo gdje se njene primjedbe ignorišu ako nisu savršeno obrazložene. Nenad je na poslu provodio dan čitajući duge poruke iza kojih se često ne krije nikakva odluka.

Sastavili su jednu jasnu stranicu. Nije to bio trijumf sredine, nego tekst u kojem su konačno zadržali ono što je potrebno. Kad su potpisali, Nenad je rekao da bi volio popiti kafu bez zahtjeva na stolu. Ajla ga je pitala može li tada govoriti cijelim rečenicama. Odgovorio je da hoće ako ona ne pripremi dnevni red. Nasmijali su se, ovaj put bez publike kojoj treba pokazati ko je duhovitiji.

Njihovi prvi sastanci nisu uklonili razlike. Ajla je voljela unaprijed dogovoriti vrijeme, Nenad je često govorio da će vidjeti. Nije ga učila odgovornosti kao lošeg učenika, niti je on nju pokušavao opustiti svaki put kad nešto planira. Govorili su o konkretnim stvarima: kada dolazi, šta želi, zbog čega je kasnio. Ponekad su se i dalje prepirali, ali više nisu od jedne navike pravili cijeli karakter.

Ostava je ispražnjena tek nekoliko mjeseci kasnije, zbog rasporeda koji nije zavisio od njih. Ajla i Nenad tada su već zajedno nosili kafu na balkon. Sačuvali su kopiju zahtjeva, ali ga nisu uramili. Jedne večeri Ajla je na njegovoj kratkoj poruci našla tri potpuno nepotrebna objašnjenja. Odgovorila mu je samo jednom riječju: dolazim. Oboje su znali da će se zbog toga poslije smijati.