Hotel se zatvarao zbog dugog preuređenja, pa su zaposlenima posljednje večeri dozvolili proslavu u velikoj sali. Rada je radila na recepciji, a Bojan povremeno održavao računare. Poznavali su se po kratkim razgovorima ispred ormara s mrežnom opremom. Te večeri prvi put je vidjela da umije plesati, a on da ona pjeva mnogo glasnije nego što govori gostima. Oboje su bili slobodni i dovoljno odrasli da ne povjeruju odmah kako dobra pjesma mora značiti veliku sudbinu.

Ipak su ostali zajedno do kraja. Kada je muzika utihnula, Bojan ju je pitao želi li doručak. Bilo je skoro šest ujutro. Rada je skinula cipele s visokom petom i obula patike koje je čuvala na poslu. Izašli su kroz službeni ulaz noseći vrećicu peciva koju im je kuhar spakovao. Grad je tek počinjao raditi. Sjeli su na autobusku stanicu jer pekara preko puta još nije otvorila prostor za goste, a klupe ispred hotela već su bile unesene unutra.

Rada je rekla da ne zna gdje će raditi za mjesec dana. Bojan je odmah počeo nuditi kontakte. Podigla je ruku, ne grubo. "Prvo mi dopusti da se malo bojim", rekla je. Poslušao je. Priznala je da je u hotelu provela toliko godina da zna raspoloženje lifta, ali nije sigurna kako se piše dobar životopis. Bojan je ispričao da mu je posao nesiguran već dugo i da se najviše umori od glume kako mu fleksibilnost uvijek odgovara.

Na proslavi su izgledali kao ljudi koji sve drže pod kontrolom. Na stanici su dijelili hladno pecivo i govorili stvari koje nisu bile naročito zavodljive. Radi je baš zato postajalo lakše. Kada je autobus stigao, Bojan ju je pitao smije li je nazvati sljedećeg dana. Odgovorila je da može, ali poslije podne jer planira spavati. Nije obećala da će imati isti osmijeh kao pod svjetlima sale. On je rekao da ni njegova košulja neće više biti tako uredno ispeglana.

Nazvao je u dogovoreno vrijeme. Njihov drugi susret bio je kratka šetnja između njena dva razgovora za posao. Treći su proveli tražeći izgubljeni ključ u njegovom neurednom stanu. Nijedan nije imao muziku koja bi pomogla. Ipak, kada je mjesec kasnije dobila novi posao, Rada je prvo poželjela njemu ispričati kako se zbunila na pitanju o najvećoj slabosti. Donio joj je peciva iz iste pekare. Sjeli su za kuhinjski sto, potpuno budni, i ostali zajedno mnogo duže nego što je bilo potrebno za doručak.