Lejla je razgovor započela u nedjelju, kad su oprali balkon i sklonili mokre stolice. Pitala je Vedrana misli li da dvoje ljudi mora jedno drugom biti sve. On je, još držeći krpu, rekao da mu svakako ne mora biti vodoinstalater. Nasmijala se preglasno. Pitanje je sedmicama vježbala i nadala se da će zvučati manje ozbiljno ako ga izgovori između običnih poslova.
Bili su zajedno jedanaest godina. Djecu nisu željeli, posao im je dobro išao, a bliskost se pretvorila u miran jezik navika. Lejla nije htjela izgubiti taj život. Istovremeno je tri mjeseca viđala Nermina, poznanika s kursa fotografije. Nije to rekla. Umjesto toga predložila je da razmisle o braku u kojem smiju imati i druge veze, uz jasan dogovor i iskrenost.
Vedran nije odgovorio odmah. Sedmicu dana kasnije pitao je šta bi takav dogovor značio kad se neko zaljubi. Lejla je rekla da to ne može unaprijed znati. Pitao je ima li već nekoga na umu. Tada je dobila priliku da kaže istinu. Umjesto toga uvjerila ga je da razgovaraju samo o mogućnostima. On je na kraju pristao razmisliti, pod uslovom da nijedno ništa ne započinje dok oboje ne budu sigurni.
Sljedećeg petka Nermin je nazvao dok su zajedno spremali večeru. Lejla je uključila zvučnik jer su joj ruke bile mokre, očekujući razgovor o izložbi. Nermin je pitao je li njihov stan opet slobodan u isto vrijeme kao prošlog mjeseca. Nije bilo druge rečenice koja bi se mogla pogrešno razumjeti. Vedran je spustio nož i dugo gledao sitno nasjeckanu papriku pred sobom.
Lejla je pokušala objasniti da upravo zato otvara razgovor. Čula je kako joj riječi postaju gore dok ih izgovara. Vedran je rekao da njihov budući dogovor ne može putovati unazad. Nije ga povrijedila samo veza. Sedmicama ga je navodila da smatra vlastitom odlukom nešto čemu je ona već dala oblik bez njega. Otišao je spavati u dnevnu sobu, a paprika je ostala na dasci do jutra.
U narednim mjesecima nekoliko puta su pokušali razgovarati uz pomoć savjetnika. Lejla je prekinula s Nerminom. Vedran ipak nije želio nastaviti brak. Kad je posljednji put došao po stvari, zajedno su iznijeli stolice na balkon. Jedna je zapinjala za okvir vrata i oboje su se istovremeno sjetili kako je okrenuti. Lejla je zadržala taj kratki, beskorisni sklad. Ništa od onoga što su naučili jedno o drugom nije bilo dovoljno da ga nagovori da ostane.