Amela je prala šolje kada je Tarik iz dnevne sobe viknuo da donese listić. Na ekranu se pojavio niz brojeva koji je ličio na njihov. Kupovali su isti izbor svakog mjeseca, malu zajedničku naviku od vremena kad su za veće planove imali više volje nego novca.

Prva četiri broja bila su tačna. Peti se zbog odsjaja nije jasno vidio. Tarik je utišao televizor, kao da buka može promijeniti rezultat. Amela je sjela kraj njega, mokrih ruku. Nisu odmah provjerili ostatak. Dopustili su sebi nekoliko minuta u kojima je sve moguće.

Tarik je prvi spomenuo kuću na obali. Amela je rekla da bi završila školovanje koje je prekinula zbog posla. On se nasmijao i pitao zašto bi se, s tolikim novcem, vraćala u učionicu. Ona je odgovorila da ne želi ostatak života provesti birajući pločice za njegovu kuću.

Razgovor se brzo pomjerio. Tarik je govorio o putovanju bez plana, Amela o vlastitom računu. Riječ vlastiti ostala je između njih. On je pitao kome je namjeravala dati novac. Ona je pitala otkad svaka njena želja mora izgledati korisno njemu. Spomenuli su rođake kojima bi trebalo pomoći, zatim one kojima nipošto ne bi. Svako je među tim drugima pronašao nekog svog.

Amela je priznala da već mjesecima razgleda mali stan blizu posla. Nije ga namjeravala kupiti, samo je gledala fotografije i zamišljala tišinu. Tarik je rekao da je razmišljao o dužem putovanju sam. Oboje su govorili kao da ih je potencijalni dobitak konačno oslobodio obaveze da budu ljubazni.

Kad je provjerio broj, pokazalo se da posljednja dva ne odgovaraju. Nisu dobili ništa. Tarik je pokušao napraviti šalu o tome kako su se barem zabavili. Amela nije odgovorila. Ugasila je televizor i pitala šta da rade sa svim što su upravo saznali.

Narednih sedmica razgovarali su ozbiljnije nego godinama prije. Pokušali su savjetovanje i prvi put odvojeno zapisali želje. Nisu našli zajednički plan koji bi oboje mogli pošteno prihvatiti. Rastali su se mirnije nego što bi iko pretpostavio nakon one večeri.

Amela je upisala večernju nastavu, Tarik otišao na kratko putovanje koje je mogao platiti. Stari listić ostao je u ladici dok su dijelili stvari. Nije ga uzelo nijedno. Kad je iznosila posljednju vreću papira, Amela ga je stavila na vrh. Bio je potpuno bezvrijedan, a ipak je konačno nešto završio.