Lift je stao između sedmog i osmog sprata, bez trzaja, gotovo pristojno. Azra je pritisnula dugme za poziv i dobila odgovor da će majstor stići uskoro. Njen muž Dejan stajao je s tortom za majčin rođendan u rukama. Na kutiji je pisalo da se čuva na hladnom. U liftu je bilo zagušljivo, a oni već dva dana nisu razgovarali ni o čemu što nije zahtijevalo kupovinu ili dogovor o vremenu.

Azra je sjela na pod. Dejan je ostao stajati dok mu ruke nisu počele drhtati, pa je spustio tortu između njih. "Moram ti nešto reći", izgovorio je. Pomislila je da je izgubio posao ili opet posudio novac bratu. Rekao je da se četiri mjeseca viđa s kolegicom. Izgovorio je ime koje je Azra već čula, uvijek uz bezazlene kancelarijske priče o pokvarenom aparatu za kafu i promijenjenim smjenama.

Nije ga pitala zašto baš sada. Znala je da zatvoren prostor nekim ljudima liči na priliku za razgovor iz kojeg druga osoba ne može izaći. Rekla mu je da ne želi pojedinosti dok ne budu vani. Dejan je ipak nastavio, tvrdeći da je vezu završio i da je današnji dan izabrao za priznanje. Azra je podigla dlan. "Čula sam te. Sad prestani." Poslušao je, ali je njegova šutnja tražila utjehu koju nije mogla dati.

Kad se lift pomjerio, osjetila je olakšanje koje nije imalo nikakve veze s njihovim brakom. Kod majčinih vrata predala je Dejanu tortu i rekla da neće ući. Svekrva je otvorila prije nego što je stigla otići. Pitala je jesu li dobro. Azra je odgovorila da nisu, ali da večeras neće razgovarati o tome pred gostima. Dejan je ostao s kutijom, bez mogućnosti da njeno odsustvo proglasi običnom glavoboljom.

Prespavala je kod prijateljice. Sutradan su razgovarali u parku, gdje je mogla ustati kada joj zatreba. Dejan je priznao da je mjesecima planirao priznanje i svaki put birao trenutak u kojem bi njemu bilo lakše. Azra ga je pitala šta je završio, vezu ili samo susrete. Nije znao odmah odgovoriti. Dogovorili su razdvojen život dok svako ne odluči može li i želi li nastaviti, bez poziva rodbine da požure oprost.

Tri mjeseca kasnije Azra je sama otišla na svekrvin ručak. Dejan nije bio pozvan u isto vrijeme. Nije se radilo o pomirenju, nego o odnosu koji je ona željela sačuvati zasebno. Lift je radio. Ipak je krenula stepenicama, polako, zastajući na odmorištima. Nije dokazivala da je jača od straha. Samo je toga dana željela sama birati kada će se vrata otvoriti i gdje će izaći.