Kada sam Harisu kupila patike za trčanje, rekao je da su lijepe i odmah pogledao imam li račun. Shvatila sam to kao nesigurnost početnika. Trčala sam godinama i vjerovala da čovjek samo treba izdržati prvih nekoliko neugodnih jutara prije nego što zavoli ono što ja volim. Haris je volio duge doručke i popravljanje starih radioaparata. Upoznali smo se kod zajedničkih prijatelja, gdje mi je dva sata slušao priču o utrci koju sam završila.
Pomislila sam da je njegov interes za mene početak interesa za sport. Pozvala sam ga na lagano trčanje, pa na kraće, pa na ono za koje sam obećala da gotovo neće biti trčanje. Svaki put je pristao nevoljko i vratio se umoran bez radosti koju sam očekivala. Govorila sam mu da treba vremena. On je govorio da mi vjeruje. Nijedno nije izgovaralo jednostavnu činjenicu da možda nikada neće voljeti ustajati rano kako bi se namjerno zadihalo.
Pred gradsku utrku predložila sam da nastupimo zajedno. Haris je konačno rekao ne, jasno, bez objašnjenja o poslu ili vremenu. Osjetila sam razočarenje veće nego što prijava zaslužuje. Rekla sam da želim dijeliti važne stvari s osobom koju volim. Upitao je da li to znači da i ja moram naučiti popravljati radioaparate. Počela sam govoriti da nije isto, pa stala. Njegove večeri za radnim stolom nisu bile manje važne zato što se nisu završavale medaljom.
Na dan utrke otišla sam sama do početka staze. Haris mi je poželio sreću i rekao da će me čekati poslije. Tokom trčanja nekoliko puta sam ga zamišljala kako spava i nepravedno se ljutila. Kad sam prošla cilj, stajao je iza ograde s mojom jaknom i pecivom koje volim. Nije znao jesam li postigla dobar rezultat. Pitao je kako mi je bilo. Prvi put sam mu odgovorila o osjećaju, ne samo o vremenu.
Kasnije sam otišla s njim na mali sajam polovnih aparata. Nisam razumjela pola onoga što je gledao i nisam se pretvarala. Pokazao mi je radio koji ga podsjeća na djetinjstvo. Slušala sam priču, ne pokušavajući zainteresovanost dokazati kupovinom vlastitog. Od tada neke subote trčim dok on doručkuje. Ponekad me sačeka, ponekad ima svoj plan, a ja mu poslije ispričam ono što želim podijeliti.
Patike smo zamijenili za par koji voli nositi u šetnju. Bilo mi je žao novca manje nego sigurnosti s kojom sam mu izabrala buduću naviku. Haris ih je obuo kad smo otišli kraj rijeke. Hodali smo sporo, dovoljno da završi priču o šumu koji je konačno uklonio iz starog aparata. Nisam provjeravala koliko smo prešli. Imala sam utrku sljedećeg mjeseca i čovjeka s kojim nisam morala stalno biti na istoj stazi.