Voditelj izleta podijelio je kartice i zamolio nas da napišemo ime kolege s kojim je najteže raditi. Rekao je da je to igra iskrenosti, korisna za bolju saradnju. Sjedili smo u sali hotela, nakon ručka koji smo čekali duže nego autobus. Direktor se smješkao, uvjeren da će nas malo otvorenosti zbližiti. Ja sam gledala praznu karticu i razmišljala kako sutra svi ponovo sjedimo u istom uredu, bez voditelja koji će pokupiti ostatke svoje igre.
Pored mene je sjedila Mirna, tiha kolegica koja je često tražila da dogovore potvrđujemo napismeno. Nekima je to smetalo. Meni je olakšavalo posao, ali sam više puta prešutjela kad su je nazivali napornom. Dok su drugi pisali, vidjela sam kako joj se prsti stežu oko olovke. Nije joj trebalo pročitati imena da zna kakva joj je uloga namijenjena. Voditelj je objasnio da kartice nisu anonimne jer hrabri timovi stoje iza svojih stavova.
Vratila sam praznu karticu. Rekla sam da ne želim učestvovati. Direktor me pitao čega se bojim. Odgovorila sam da se ne bojim reći šta mi smeta, ali to neću pretvarati u glasanje o osobi. Voditelj je pokušao ublažiti stvar riječima da je sve dobronamjerno. Pitala sam hoćemo li jednako javno birati rukovodioca koji najčešće mijenja dogovore. U sali se začuo smijeh koji više nije bio sasvim opušten.
Nisam željela samo prebaciti poniženje na nekog drugog. Spustila sam olovku i predložila da razgovaramo o konkretnom poslu: propuštenim rokovima, porukama bez odgovora, zadacima koji stižu pred kraj smjene. To je odmah postalo manje zabavno. Direktor je rekao da za ozbiljne teme postoji drugo vrijeme. Mirna je tada prvi put progovorila i upitala zašto je za ozbiljne posljedice ove igre vrijeme već pronađeno.
Kartice nisu pročitane. Voditelj je prešao na bezazleno slaganje papirnih tornjeva, a direktor me ostatak dana zaobilazio. Nisam bila ponosna onoliko koliko su drugi kasnije očekivali. Znala sam koliko puta nisam rekla ništa dok je Mirna sama tražila jasnoću. U autobusu sam joj to priznala. Rekla je da zna. Nije me utješila rečenicom da je sve u redu, i bilo mi je drago što joj više ne moram oduzimati pravo na ljutnju.
U ponedjeljak sam prvi zadatak poslala s jasnim rokom i potvrdom dogovora. Niko nije zbog toga zapljeskao. Mirna je odgovorila kratko, uz jedno korisno pitanje. Direktor je još neko vrijeme govorio da ne znam prihvatiti šalu. Nisam raspravljala o svom smislu za humor. Kad bi novi dogovor ostao nejasan, postavila bih isto pitanje koje je ranije sama postavljala Mirna. To je bilo manje upadljivo od izleta i mnogo teže nastaviti svaki dan.