Adnan je volio upravo onu pjesmu koju niko od Laninih prijatelja nije znao. I on je jednom htio stan s pogledom na željezničku stanicu. Čak je tvrdio da najbolje trešnje dolaze u zgužvanom papiru, pojedene prije povratka kući. Lana je te podudarnosti prepričavala prijateljici s nelagodom odrasle žene koja se boji da zvuči kao djevojčica. Poslije dugog, umornog razvoda bilo je lijepo sresti nekoga pred kim se ne mora prevoditi.

Jedne večeri stajali su pred zatvorenim kinom. Adnan joj je rekao da je propuštena predstava samo izlaz koji se prerušio u zid. Lana se nije nasmijala. Tu rečenicu napisala je prije sedam godina, poslije razgovora u kojem je prvi put ozbiljno pomislila na razvod. Nije bila objavljena. Nije je izgovorila njemu. Stajala je u crnoj bilježnici spakovanoj kod njene sestre dok je mijenjala stan.

Sestra je bila Adnanova cimerica prije nego što ih je upoznala. Kad je Lana pitala gdje su kutije bile, sestra je rekla da su neko vrijeme stajale u dnevnoj sobi. Osjetila je u pitanju nešto neugodno i ponudila da dođe. Lana je odbila. Te večeri htjela je čuti samo čovjeka koji je već poznavao previše njenih odgovora.

Priznao je da je otvorio jednu bilježnicu. Onda još dvije. U početku iz radoznalosti, kasnije zato što mu se dopala žena koja je pisala. Kad su se upoznali, želio je da i ona osjeti isto. Tvrdio je da nije lagao o tome koliko mu se sviđa. Lana je pitala odakle je došla priča o njegovim trešnjama. Spustio je pogled. Za željezničku stanicu nije morala ni pitati.

Najviše ju je boljelo to što se sada nije mogla sjetiti razgovora bez traženja ukradenog dijela. Možda bi ga voljela i da nije znao pjesmu. Možda bi bilo zanimljivo objašnjavati zašto joj stanica znači dolaske, a ne buku. Oduzeo im je priliku da se upoznaju, a zatim tu prečicu nazvao bliskošću. Zamolila ga je da više ne dolazi. Nije joj bilo važno hoće li to smatrati pretjerivanjem.

Bilježnice je prenijela kući u dvije platnene torbe. Dugo ih nije otvorila. Jednog kišnog popodneva ipak je pronašla onu rečenicu i prekrižila je samo jednom linijom. Ispod je napisala šta se zaista desilo pred zatvorenim kinom. Adnanovo ime stalo je u prvi red. Ostatak stranice pripadao je njoj.