Goran je dvadeset sedam godina nosio brkove. Na fotografijama s vjenčanja bili su tamni, na posljednjem porodičnom ručku gotovo bijeli, ali nikada ih nije obrijao. Njegova supruga Vera jednom je rekla da bi ga bez njih morala upoznati ponovo. On je to zapamtio ozbiljnije nego što je namjeravala.
Za amatersku predstavu dobio je ulogu koja je tražila sasvim drugačije lice. Rediteljica je predložila šminku. Goran je otišao brijaču. Veri nije rekao, želeći da je iznenadi na premijeri. Ona je tog dana stigla direktno s posla, iscrpljena i uvjerena da će prespavati drugi čin.
U foajeu joj je prišao uredno obrijan muškarac u tamnom odijelu i ponudio čašu vode. Prve dvije sekunde nije ga prepoznala. Onda se nasmijala tako glasno da su se ljudi okrenuli. Goran se naklonio. Vera ga je uhvatila za revere i poljubila, upravo kad je fotograf kulturnog centra podigao aparat.
Fotografija je osvanula uz izvještaj s premijere. Komšinica ju je poslala u grupu sa samo jednim upitnikom. Do podne je Vera dobila četiri diskretna poziva. Jedna poznanica ponudila joj je podršku "šta god da se dešava". Goran je na telefonu gledao sliku i smijao se dok mu nisu potekle suze.
Veri u početku nije bilo smiješno. Ljutila se što ljudi lakše vjeruju u prevaru nego u nježnost bračnog para. Onda je primijetila da ni sama nije očekivala onaj poljubac. Godinama su se ljubili na odlasku, kratko i tačno, kao da potvrđuju da kućni raspored još radi.
Na večernjoj predstavi fotograf ih je zamolio za novu sliku, uz objašnjenje zabune. Vera je odbila pozirati kao oslobođena optužbe. Goran je pristao na običnu fotografiju glumačke ekipe, objavljenu s imenima. Glasina se ugasila sama, uz nekoliko ljudi koji su tvrdili da su od početka znali.
Kod kuće ga je pitala hoće li pustiti brkove. On je uzvratio pitanjem hoće li ga onda opet prestati primjećivati. Nije zvučao optužujuće. Sjedili su na rubu kreveta i razgovarali o tome kako su postali dobri saradnici u životu koji više rijetko zajedno doživljavaju. Vera je priznala da joj nedostaje njihova nekadašnja razigranost.
Sljedeće subote našli su se u foajeu drugog pozorišta, svako stigavši svojim putem. Goran je čekao s dvije karte. Brkovi su već počeli rasti. Vera ga je prepoznala odmah, ali mu je ipak pružila ruku kao strancu. "Čula sam da ste zanimljiv čovjek", rekla je. Ovog puta niko ih nije fotografisao.