U kući se pripremala večera za nove susjede. Mirza je insistirao da pozovu i arhitektu s kojim je njegova supruga Sonja radila na obnovi stare knjižare. Primijetio je da se ona nakon sastanaka vraća vedrija i od toga napravio priču koju joj nikada nije izgovorio direktno.
Sonja je arhitektu Luku smatrala prijateljem. Sviđalo joj se što pita za njene skice umjesto da odmah predlaže izmjene. Mirza je to godinama radio, čak i kada nije znao ništa o poslu. Tvrdio je da je samo iskren, a ona je sve rjeđe donosila crteže kući.
Pred dolazak gostiju Sonji je pozlilo od migrene. Otišla je u malu radnu sobu, skinula ukrase i sjela uz zatvorene zavjese. Zamolila je muža da kaže kako će im se pridružiti kasnije. Luka je stigao prvi. Mirza mu je ponudio piće i počeo govoriti o tome kako su kreativne žene zahtjevne.
Onda je, navodno tražeći fotografije kuće prije obnove, široko otvorio vrata radne sobe. Sonja je sjedila s hladnim peškirom preko očiju, u staroj majici, okružena neotvorenim kutijama. Trgnula se na svjetlo. Mirza se teatralno izvinio, zadržavajući vrata otvorena dovoljno dugo da gost vidi sve što je namjeravao pokazati.
Luka je odmah okrenuo glavu. Pitao je Sonju želi li vodu i zatvorio vrata čim je potvrdila da joj treba mir. Mirza se nasmijao, očekujući zajedničko razumijevanje. Umjesto toga dobio je pitanje zašto nije poštovao njenu molbu. Rekao je da Luka očigledno još nije vidio kako izgleda stvarni brak.
Ostatak večere protekao je ukočeno. Sonja je izašla tek da zahvali gostima, bez izvinjavanja zbog svog izgleda. Kad su svi otišli, rekla je Mirzi da je čula njihov razgovor. On je pokušao svesti događaj na nespretnost. Ona mu je opisala kako je zastao na vratima, kako je čekao i kako ju je pogledao kada Luka nije reagovao prema planu.
Nije se iselila iste noći. Mjesecima su razgovarali, uz pomoć savjetnice, i pokušavali utvrditi postoji li spremnost da se nešto promijeni. Mirza je stalno vraćao razgovor na Luku, iako romanse nije bilo. Sonja je napokon shvatila da je u njihovom braku svaka njena vedrina izvan kuće bila tretirana kao prijetnja.
Kad je potpisala zakup malog stana, sama je izmjerila radnu sobu. Luka joj je kasnije pomogao odnijeti knjige, pa otišao bez očekivanja. Na novim vratima nije bilo brave koja bi nekoga kažnjavala. Postojala je samo navika da se pokuca. Sonji je u početku trebalo vremena da povjeruje koliko mirno može zvučati tako obična stvar.