Lidija je zalijevala muškatle kada je ispod balkona čula svoje djevojačko prezime. Vodič je grupi turista pokazivao prema njoj i pričao o mladoj ženi koja je četrdeset godina čekala mornara. Nije spominjao da Lidija ima šezdeset četiri godine, da je bivši muž bio zubotehničar i da ga nakon razvoda nije čekala ni četrdeset minuta. Jedna turistkinja podigla je telefon. Lidija je spustila kanticu i pitala vodiča o kome tačno govori i ko mu je dao njeno ime.

Rekao je da je riječ o gradskoj legendi. Poznavao je kuću i znao da je ona vlasnica, ali je vjerovao da malo romantike nikome ne smeta. Njegov šef, vlasnik male agencije, kasnije joj je objasnio da ljudi vole priče koje pamte. Lidija je odgovorila da i ona voli pamtiti vlastiti život, samo u verziji u kojoj je sama izabrala otići iz lošeg braka. Nije željela postati ukras tuđeg obilaska, naročito ukras koji drugima služi kao dokaz beskrajne ženske odanosti.

Priča se već pojavila u brošuri, bez prezimena, ali sa jasnom fotografijom njenog balkona. Komšinice su se šalile da je napokon postala poznata. Lidijina odrasla kćerka predložila je da sve objavi na internetu. Lidija nije htjela odgovarati drugom predstavom. Napisala je agenciji kratak zahtjev da prestanu koristiti njenu kuću i prepoznatljiv život kao tobožnju činjenicu. Ponudila je razgovor, ali ne i javno prepričavanje razloga razvoda kako bi dokazala da legenda nije istinita.

Narednog vikenda vodič je ponovo doveo grupu. Lidija je sišla prije nego što je počeo i mirno rekla da ne pristaje na priču. Neki turisti su se izvinili, drugi pitali kakva je onda stvarna sudbina žene s balkona. "Trenutno pravi ručak", odgovorila je. "Ostatak je njen." Vodič je prvi put ostao bez lijepog završetka i poveo grupu prema trgu. Jedna putnica spustila je telefon i poželjela joj ugodan dan bez dodatnog pitanja.

Agencija je povukla brošuru i promijenila rutu. Nije nestala svaka fotografija ni svaka glasina, ali su grupe prestale zastajati pred njenim vratima. Nekoliko sedmica kasnije bivši muž došao je po kutiju svojih starih knjiga, napokon pronađenu na tavanu. Lidija mu je ispričala legendu. Nasmijao se i rekao da bi volio imati toliko strpljivu verziju prošlosti. Ona mu je pružila kutiju i zatvorila vrata kad je otišao. Na balkonu je čekalo cvijeće koje je zaista trebalo zaliti prije nego što sunce zađe.