Kada je Damir tražio nekoliko fotografija za prezentaciju, Lejla je pristala jer joj je nekada posudio objektiv u važnom trenutku. Jasno je napisala da uz slike mora stajati njeno ime. On je odgovorio palcem podignutim prema gore. Lejla nije tražila ugovor. Poznavali su se s posla, pili kafu poslije snimanja i jedno drugom slali klijente kada su bili zauzeti. Takve usluge smatrala je dijelom prijateljstva, a ne rizikom.
Dva mjeseca kasnije nazvala ju je nepoznata žena. Željela je dodatne fotografije iz svadbenog albuma svoje sestre. Damir joj je dao Lejlin broj, rekavši da ona čuva arhivu. Lejla je odmah prepoznala vjenčanje koje je snimila sama. Žena je bila uvjerena da je Damir bio glavni fotograf, a Lejla njegova pomoćnica. To je tako pisalo u novoj objavi koju joj je poslala tokom razgovora.
Na njegovoj stranici njene su slike stajale među ponudama za narednu sezonu. Njeno ime nije bilo navedeno. Damir je tvrdio da ga je saradnik slučajno izostavio i ponudio večeru kao izvinjenje. Lejla je tražila da ukloni slike i ispravi opis pred istom publikom. Rekao je da bi ga javno priznanje moglo uništiti. Zatim je spomenuo objektiv koji joj je posudio, kao da je tada kupio pravo na sve što će njime snimiti.
Nije mu odgovarala do sljedećeg jutra. Umjesto toga pregledala je poruke i pronašla tri upita koja mu je proslijedila. Jedna od tih mladenki već je uplatila avans očekujući stil s njegovog profila. Lejla je nazvala Damira i rekla da više neće primati poslove preko njega. Nije nudila da preuzme vjenčanja niti kontaktirala njegove klijente redom. Željela je prestati učestvovati u laži, bez stvaranja novog tržišta od tuđeg razočarenja.
Ispravku je objavio sitnim slovima ispod stare fotografije. Lejla je zatim na svojoj stranici postavila originalnu seriju s datumom snimanja i kratkim objašnjenjem autorstva. Zajednički poznanici javili su joj da je mogla biti blaža. Niko nije pitao zašto Damir nije mogao biti pošteniji. Izgubila je nekoliko preporuka i jednu redovnu kafu. Narednih sedmica telefon joj je zvonio manje, što je bilo teže nego što je htjela priznati.
Žena koja ju je prva nazvala došla je po dodatne otiske. Donijela je poruku svoje sestre, koja se sjećala Lejle kako kleči u kiši da uhvati njihov izlazak. Damira se nije sjećala jer tamo nije ni bio. Lejla je otiske umotala u običan papir. Uz buduće pozajmice fotografija sada je slala jasne uslove. Objektiv koji joj je on nekada posudio već je davno vratila, a posljednju nevidljivu ratu tog duga upravo je odbila platiti.